Design : xNicolex


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






Image Hosted by ImageShack.us


Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Image Hosted by ImageShack.us

Moja inspiracija. Moja muza. <3


Arhiva:

[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]

Copyright © 2009.
By:
Joelle




40. poglavlje

Sjedila sam na stražnje sjedalo Zachovog Jeepa dok je Keith vozio, a na suvozačevo mjesto je sjedio Lee. Kraj mene su bili Zach, Nicol i Cale. Malo smo se gurali, ali na svu sreću je imao dovoljno veliki automobil da stane šest osoba. Promatrala sam bijeli put kojim smo se vozili i duboko uzdahnula. Nisam znala hoće li naš plan uspijeli, ali najviše sam se brinula za Dylana. Nisam znala kako se osjećao u onom trenutku, ali mogla sam pretpostaviti. Sigurno mi je bilo teško kad je saznao da njegov otac stoji iza svega i da je zbog njega mogao nastati još jedan rat u vampirskom svijetu. Iako smo pričali o tome kao bi sve mogao promjeniti događaj koji će uskoro slijediti, nisam bila sigurna hoće li sve biti u redu s Dylanom i hoće li biti stvarno kako smo se nadali.
Keith je zaustavio auto. Skrenula sam pogled i pogledala ispred sebe. Zaustavila se i Dylanova limuzina iz koje je izašao zajedno s društvom. Otvorila sam vrata i poskočila iz Jeapa. Bilo je užasno hladno, puhalo je jako, a sniježna mečava nikako nije prestajala. Pogledala sam prema Dylanu. Njegovi prijatelji su razgovarali s njim dok je on klimao glavom i gledao u pod. Vidjela sam mu tugu u očima, bol kakvu sam i ja imala kad sam izgubila svoje roditelje. Krenula sam prema njemu, a cijelo njegovo me društvo pogledalo. Odmaknuli su se sa strane kako bi pričali s mojim prijateljima i ja sam se okrenula prema Dylanu.
„Dobro si?“ –upitala sam ga, a on je samo klimnuo glavom. „Siguran si da to želiš?“
„Ovo je jedini način da prekinemo sve to.“ –podignuo je pogled prema meni. „Moram ubiti oca. Jedino ćemo tako imati mir. Jedino će tako ljudi biti mirni i ne strahovati od nas!“
„Znam, ali ipak ti je otac.“
„Nije bitno! Važnija je sigurnost... tvoja sigurnost!“
Slegnula sam ramenima. Iako nije htio pokazivati svoje osjećaje, dobro sam vidjela koliko ga sve ovo boli, svakoga bi. Vidjela sam Zacha. Gledao je u mene i smiješkao mi se. Prvo sam mislila kako bi ga moglo ljutiti što sam kraj Dylana, ali onda sam vidjela da mu je svejedno. Zna da sam samo njegova i da ću ostati njegova zauvijek, pa se zbog toga nije brinuo.
„Dolaze!“ –uzvratio je Lee.
Okrenula sam se. U daljini sam vidjela puno automobila. Nazvali smo sve prijatelje, poznanike iz Tiper grupe za koje smo znali da bi nam mogli pomoći. Rekli su da će doći što prije mogu, a doveli su puno više ljudi nego što sam se nadala. Vozili su brzinom svijetlosti do nas, a onda su se parkirali ispred nas. Izašli su i pogledali nas ozbiljno. Lee i Keith su se udaljili od nas i otišli prema starijim vampirima. Razgovarali su ozbiljno. Nisam mogla čuti o čemu su točno pisali, ali vidjela sam da nešto ne valja po njihovom izrazu lica.
„Ne mogu vjerovati da pomažemo Tiper grupi.“ –čula sam Matthew glas. „Nemoguće je!“
„Potrebna im je naša pomoć, Matt!“ –nadodala je Lillian. „Uostalom... ovo je za dobrobit svih vampira!“
„Što se s tobom dogodilo u ovih nekoliko dana?“ –upitala ju je Torry. „Drugačija si!“
„Recimo da sam se opametila.“ –odgovorila je.
„Svejedno...“ –Isai je slegnuo ramenima. „Ja sam uz Dylana i radit ću što god on kaže!“
„Potrebna mu je pomoć sada.“ –nadodao je Felix.
„Ako vam se ne sviđa što nam morate pomagati, možete otići slobodno!“ –ljutito će Cale.
„Cale, prekini!“ –Nicol ga je povuka za jaknu.
„Moramo si pomagati međusobno!“ –rekla sam im ozbiljno. „Vi ne možete bez nas, a niti mi bez vas!“
„Koliko god se svađali, potrebni smo si.“ –nadodao je Zach. „Lee i Keith su razgovarali sa starijima! Spremni smo!“
Klimnuli smo zajedno. Čelična vrata ville u kojoj sam bila na balu su se polako otvarala, a mi smo stajali ispred njih. Srce mi je užasno brzo kucalo pošto nisam znala kako će se stvari odvijati, hoće li sve biti u redu. Netko me uhvatio odjednom za ruku. Trgnula sam se i pogledala u nju. Vidjela sam Zacha kako mi se smiješka i nasmiješila sam se i ja njemu. Znala sam da će sve biti u redu sada kad sam uz njega.
Ušli smo u kućerinu. Sve je bilo tiho, spokojno i prazno. Promatrali smo prostorije kroz koje smo prolazili. Znali smo da nešto nije u redu pošto nikada nije bila prazna i jer su večinom svugdje bili vampiri zaštitari. Ugledali smo onda puno vampira kod stepeništa, a neki su stajali na katu. Pogledali smo se. Bilo je vrijeme za akciju. Potrčali smo prema njima, a i oni prema nama. Upotrijebili smo svoje moći. Zach je stvorio zemljotres i otvarao pod kako bi unutra padali svi vampiri. Cale je stvarao rukama kolce koji su velikom brzinom letili u vampire i zabadali se u njohovim tijelima. Nicol je podignula, iz zemlje, debelo korijenje koji bi se zapleli oko neprijatelja, stiskali ih i gušili. Lee je upotrijebio svoj veliki mač koji je stvarao veliku svijetlost zbog koje bi se svi vampiri pretvorili u prah. Keith je izvadio mač iz futrole, zamahnuo je njime i zaledio neprijatelje, a ja sam podignula nekoliko stvari u zrak i poslala ih na njih.
Primjetila sam kako Dylan trči prema stepenicama. Probijao se među vampire i nitko ga nije želio ozlijediti valjda zbog toga što je ipak bio sin utjecajnog i glavnog vampira. Pogledala sam u Zacha, a on je gledao u mene. Klimnuo je glavom, povukao me i potrčao za njim. Trebao je pomoć. Znali smo da mu sigurno neće biti lako pošto se ipak radi o njegovom ocu. Okrenuo se iza sebe i začuđeno nas ugledao.
„Što radite ovdje?“ –upitao je.
„Idemo s tobom.“ –odgovorila sam.
„Ovo se tiče mene i njega. Najbolje je da se ne mješate!“ –nadodao je Dylan.
„Ne glupraj se!“ –ljutito će Zach. „Trebaš našu pomoć!“
„Ali...“ –uzvratio je.
„Ne budi tvrdoglav. Dobro znaš da nisi tvrdoglaviji od nas! Nećemo popustiti!“ –rekla sam.
Uzdahnuo je i nasmiješio se, a onda nastavio hodati dalje. Slijedili smo ga. Bilo mi je jako drago što je Zach odlučio doći sa mnom i pomoći Dylanu iako sam mislila kako je to učinio samo zbog mene pošto sam očajnički željela otići za njim. Iznenada se pojavilo ispred nas nekoliko vampira. U trenutku kad smo željeli upotrijebiti moći, ispred nas su došli Matthew i Torry.
„Nastavite dalje.“ –rekao je Matthew.
„Mi ćemo ovu gamad srediti!“ –nadodala je Torry.
„Sigurno vam ne treba pomoć?“ –upitao je Dylan.
„Sigurno.“ –odgovorio je Matthew. „Odlazite!“
Dylan je klimnuo glavom i potrčao dalje nakon što nas je progurao ispred sebe. Vodio nas je negdje. Nisam znala gdje točno, ali pretpostavljala sam da nas vodi kod oca. Trčali smo stepenicama. Bilo ih je puno,a onda smo stali na zadnji kat. Bila sam dosta zadihana pošto nisam nikad vidjela toliko stepenica. Zaustavili smo se ispred vrata, a Dylan ih je lagano otvorio, te su zalupila u zid. Vidjela sam neku osobu kraj prozora. Okrenula se i radilo se o njegovom ocu. Promatrao nas je onim crvenim očima. Počela sam drhtati od straha. Htjela sam da me ne promatra onako, da me ne gleda kao da bi me htio pojesti. Glava me zabolila. Osjetila sam pritisak. Poznavala sam one oči. Izgledale su kao od vampira koji me ugrizao.
„Sve je u redu?“ –upitao me Zach.
„On... on je ubio moje roditelje!“ –prozborila sam drhtajućim glasom.
„Sigurna si?“
„Dobro se sjećam onih očiju, Zach!“
„Trebalo vam je više nego što sam mislio.“ –rekao je g. Hamort.
„Tata...“ –uzvratio je Dylan. „Što to radiš? Znaš da se nismo tako dogovorili!“
„Sine... u ovakvom svijetu se trebaš snalaziti! Moraš znati preživjeti.“
„Nitko iz naše grupe vam nije nikada naudio!“ –ljutito će Zach.
„Tvoje?“ –nasmiješio se. „Dečko... ti i ova cura ste jedni od nas!“
„Nismo jedni od vas, jasno?“ –uzvratila sam ljutito.
„Oh, možda ti nisi, ali on jest!“ –pokazao je na Zacha. „Otac je bio moj mlađi brat. Ubio sam ga! Čovječe... koje je to bilo olakšanje za mene! Cijelo carstvo samo moje!“
„Ti...“ –Zach je bijesno potrčao prema njemu.
Niotkuda se pojavio vjetar koji je otpuhao Zacha u zid. Naglo sam se okrenula prema njemu i potrčala ga podignuti s poda. Krvario je. Udarac je bio jak. Ljutito sam se okrenula prema Dylanovom ocu. Tlo je počelo podrhtavati i počeli su se odvajati djelovi poda. Bila sam toliko bijesna da su mi se, u samo nekoliko sekundi, pojačale moči. Kamenje je krenulo prema njemu, no zaustavio ih je i poslao k meni. Dylan se stvorio ispred nas i napravio barijeru kako nas ne bi ozlijedio. Podignula sam pogled prema. Vidjela sam kako stišče zube. Vjerojatno je bol bila jaka, ali pokušavao ju je izdržati. Odjednom je popustio i poletio u zrak.
„Dylan!“ –proderala sam se.
„Vodi Zacha odavdje. Pokušat ću ja srediti stvari!“ –rekao mi je.
„Ne glumi heroja!“ –Zach se polako dizao s poda.
„Poslušaj me, molim te!“ –uzvratio je ljutito.
„Neću te pustiti samog!“
„Želiš da Joelle ostane bez tebe? Želiš poginuti? Želiš li možda da ona pogine?!“
„Dylan!“ –prekinula sam ga.
„Molim vas, odlazite. Ovo stvarno više nije vaša borba!“ –ljutito će Dylan i stao pred nama.
„Ubio mi je oca. Želim ga ja dokrajčiti!“ –nastavio je Zach.
„Joelle, molim te! Odlazite!“ –gurnuo nas je iz sobe.
U trenutku kad smo željeli ući, ugledali smo ga kako priprema ruke. Stvarala se svijetlost zbog koje smo se morali maknuti odandje. Čuli smo eksploziju i nastala je tišina među nama. Oboje smo bili šokirani. Nismo znali što se dogodilo u onom trenutku. Srce mi je ubrzano kucalo. Je li Dylan nastradao? Je li poginuo? Provirila sam drhtajući u prostoriju. Oboje su ležali na podu. Nisu se micali. Potrčala sam k Dylanu, a za mnom je ušao i Zach koji je provjerio da li je njegov otac živ. Odmahnuo mi je glavom. Bio je mrtav. Znala sam da više neće biti problema, da ćemo moći sretno živjeti, no... je li Dylan bio mrtav? Nisam se usudila provjeriti. Bilo me strah istine. Što ako je bio mrtav? Što onda? Ipak mi je bilo stalo do njega kao do prijatelja i pomagao mi je u ovih nekoliko mjeseci. Zakašljao se i zbunjeno nas pogledao.
„Što se dogodilo?“ –upitao je dizajući se s poda.
Bio je polucrn zbog prašine koja je nastala eksplozijom. Nasmiješila sam se. Nisam mogla zaustaviti suze koje su mi klizile niz lice od sreće. Zagrlila sam ga snažno. Bila sam presretna što je preživio.
Silazili smo niz stepenice. U hodniku je stajala Lillian koja nas je promatrala s osmijehom na licu. Približila se Dylanu i snažno ga zagrlila.
„Mislila sam da ti se nešto dogodilo!“ –uzdahnula je.
„Nećeš se tako lako mene riješiti.“ –namignuo joj je.
„Hvala Bogu...“ –uzdahnuo je Felix trčeći prema nama.
„Matthew i Torry....“ –nastavio je Isai. „Poginuli su!“
„K vragu.“ –ljutito će Dylan.
Zach i ja smo nastavili svojim putem. Spustili smo se u predvorje gdje su bili svi naši vampiri. Bilo je puno mrtvih na podu, ali bilo mi je važno što su Keith, Lee, Cale i Nicol bili dobro. Spustili smo se k njima i okrenuli prema stepeništu. Pojavio se Dylan i zastao je kad nas je ugledao na okupu.
Zach se, iznenada, poklonio. Začudila sam se. Je li se on to Dylanu poklonio? Učinila sam što i on, a onda su se svi počeli klanjati. Dylan je bio sada novi vođa vampira. Znala sam da će održati mir između Samari i Tiper grupe. Znala sam da je njemu stalo do svih vampira i da neće biti poput oca. Znala sam i da Zach zna za to i da mu se zbog toga poklonio. Podignula sam pogled prema Dylanu. Zbunjeno i šokirano nas je promatrao, a onda se nasmiješio.

Stajala sam na terasi ville nakon što smo se vratili od Dylana. Zahvalio je svima i obečao da će biti dobar vođa. Znala sam da hoće. Bila sam sigurna u to da će vladati mir na svijetu, da niti jedan čovjek neće umrijeti zbog nas vampira i to me oduševljavalo. Bila sam mirna i u onom trenutku. Ubojica moje obitelji i onaj koji me učinio takvom je bio mrtav. No... pitala sam se kako je Zach sada. Saznao je da mu je Dylanov otac ujak i da mu je on pobio obitelj. Okrenula sam se i ugledala njega iza sebe.
„Kako si?“ –upitala sam ga.
„Sretno.“ –odgovorio mi je. „Sada napokon mogu biti miran što je ubojica moje obitelji mrtav!“
„I ja.“ –klimnula sam glavom.
„I sad napokon mogu uživati uz tebe!“ –zagrlio me i nježno utisnuo poljubac na moje čelo.
„Znaš...“ –uzvratila sam osmijehom. „Razmišljala sam o tome što smo mi zapravo.“
„I došla si do kojeg zaključka?“
„Mi smo tamne zrake svijetlosti. Vampiri smo, a to znači da smo tamne duše, no možemo hodati po zemlji – po svijetlosti!“
„Dobro razmišljanje.“ –nasmiješio mi se.
„Zach?“
„Molim?“
„Volim te.“ –uzvratila sam nesigurno.
„Volim i ja tebe, malena moja!“ –nježno me podragao po licu i poljubio.
Obožavala sam ga. Obožavala sam onaj osjećaj koji mi je prolazio tijelom jer sam znala da sam sada ovisna o njemu, o njegovim zagrljajima i poljupcima. Zagrlio me snažno i nije me ispuštao iz svog zagrljaja. Grlili smo se i ljubili. On je postao moja največa, najsvijetlija i najslađa zraka svijetlosti u mom životu.

Evo ga... Kraj priče! :D

Nadam se da vam se priča svidjela. Trenutno pišem još jednu vampirsku priču. Očito sam luda za njima, ali oni neće imati moći, neće svijetlucati na suncu... :D

Ehm, da....

Doista se nadam da vam se priča svidjela. :)

Hvala vam na svim komentarima i što ste bili uz mene.

Volim vas.

:*


Update 31.07. ~ Znate gdje me možete naći.

B.


04.12.2009. u 00:03

|Ostavi trag...(17) | Print| # |






Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.