|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Moja inspiracija. Moja muza. <3
[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]
Copyright © 2009.
By: Joelle
Približavajući se privatnoj školi, bilo me sve više i više strah, ali nisam to nikome od svojima željela pokazati kako se ne bi brinuli za mene previše. Pričala sam s njima i pravila se kao da je sve u redu, ali nije bilo ništa dobro. Bojala sam se toliko da mi se ponekad počelo vrtjeti u glavi, pa sam počela razmišljati o tome kako ću reagirati i kako će biti kad ih tek budem vidjela. Odmahnula sam glavom pošto nisam htjela razmišljati o njima. Barem ne sada kad je vrijeme prebrzo prolazilo i kad se približavao trenutkad kad ću ih vidjeti.
Vampiri nisu išli s običnim ljudima u školu. Vijeće je odlučilo da svake vampirske grupe imaju privatnu školu kako ne bi naudili nikome. Puno nas se nije slagalo s time pošto su postojali vampiri koji nisu jurili za ljudima, grizli ih i kao ludi pili njihovu krv. Neki od nas su razmišljali kako bi najbolje bilo ujediniti ljude i vampire kako bismo počeli živjeti u miru iako su ljudi mislili da smo mi obični, ali da samo idemo u privatnu školu zbog bogate obitelji. Mi smo bili ti koji su morali šutjeti pošto je vampirsko Vijeće inače odlučivalo za sve i to me previše živciralo, ali ja nisam mogla ništa s time, pa se nisam ni trudila. Mnogi su pričali stvari kao i ja, govorili kako bi najbolje bili potruditi se, živjeti u perfektnoj harmoniji s ljudima, ali svi bi odustali prije nego bi uopće prosvijed započeo, pa sam tako i ja odustala pošto nisam htjela samo ja biti ta koja će se zalagati za sve u novom svijetu.
Približili smo se naškoj staroj privatnoj školi u koju nismo dva ili tri mjeseca bili, otkad su počeli ljetni praznici. Vidjeli smo puno ljudi ispred ulaza, pa smo se na brzinu parkirali i izašli iz automobila. Gledali smo prema njima, a onda jedni u druge. Ljudi su se derali, bili su živčani i njihova nerviza se osjećala u zraku.
Ugledali smo nekog dečka kako hoda kraj nas, pa ga je Zach zaustavio, a ovaj ga je ukočeno promatrao. Zach je inače glumio ozbiljnog, grubog i opasnog dečka samo kako bi ga se ostali bojali. Volio je postavljati red po školi i zbog toga smo mu bili jako zahvalni pošto se nitko od nas nije svađao uz njegovu pomoć.
„Što se događa?“ –upitao ga je Zach.
„Samari idioti su se pojavili.“ –odgovrio je.
Zach je klimnuo glavom, pa smo požurili korak prema mnoštvu ljudi i probijali se kroz njih kako bismo mogli doći blizu ulaza i ugledati Samari vampire. Uspjela sam stići do prvih redova, a do mene je stajao Zach. Svugdje me pratio, pogotovo kad su se oko nas nalazili drugi vampiri koji bi trebali označavati opasnost.
Ugledali smo ih. Bilo ih je doista puno i pitala sam se kako ćemo stati u školu kad će nas sada biti više nego prije. Pratili su svi jednoga: Dylana Hamorta. On je bio njihov vođa, barem sam tako čula pošto ga nikada nisam vidjela uživo, a niti me zanimalo previše o njima. Počela sam se raspitivati tek kad sam doznala vijest da su prebačeni u našu školu. Prolazio je uzdignute glave pored mene, a onda me pogledao. Začudo, nisam se blokirala od njegovih tamno smeđih predivnih velikih očiju. Nešto me privlačilo kod njih, nešto što nisam znala, a nisam mogla ni predpostaviti. Sviđala mi se i njegova smeđa kosa, koja nije bila nagelirala. Bilo mi je čudno gledati dečke bez gela pošto je cijela moja škola bila puna njih koji su ga obavezno morali stavljati i pod petminutnim odmorom.
Gledala sam za njim dok su se vi oko mene derali. Bili su bijesni što su ih vidjeli ondje, što će se morati suočavati s njima svaki dan, a ja nisam mogla prestati razmišljati zbog čega su me toliko zadivile njegove smeđe oči. Okrenula sam se i shvatila kako me Zach promatra. Bio je jako ozbiljan, a izaz lica mu je bio pomalo sumnjičavi. Bojala sam se da bi mogao shvatiti koliko sam gledala u Dylana i s kakvim pogledom ga promatrala. Nisam htjela probleme, ne prvi dan.
„Pazi šta radiš.“ –rekao mi je.
„Molim?“ –trgnula sam se.
„Čula si me.“ –nastavio je hodati dalje.
„Što je njemu bilo?“ –upitao je Cale.
„Vjeruj mi... nemam pojma!“ –slegnula sam ramenima gledajući za njim.
„Možda je ljut što su se pojavili kod nas.“ –uzvratila je Nicol.
„Lako moguće.“ –rekao je Cale i nastavio za Zachom koji je već bio negdje po školi.
Pogledala sam u Nicol koja mi se nasmiješila, pa me povukla za ruku. Požurile smo prema školskom ulazu. Oko sebe sam samo slušala loše priče o njima. Nisam htjela slušati pošto sam se bojala njih. Pokušavala sam pričati s Nicol i ne obazirati se o tome što se dešavalo oko mene jer su cijelo vrijeme pričali o dolasku novih učekina.
Ništa se nije primjenilo ni kasnije nego se samo počelo pogoršavati.
Nažalost, Samari grupa je bila podijeljena po razredina na bazi godina, pa je pola sedamnaestogodišnjaka i osamnaestogidišnjaka došlo k nama. Gledala sam oko sebe. Nitko od moji nisu bili skoncentrirani na profesoričinu zadaću. Svi su gledali učenike iz zadnjih glupa. Čak sam se i ja cijelo vrijeme okretala i promatrala da li su svi na svoje mjesto. Bojala sam se kako bi netko od njih mogao nestati, napraviti nešto ružno po školi, a najviše sam se bojala o sebi pošto sam jedva mogla disati od njihove blizine.
Primjetila sam, u jednom trenutku, dok mi se nije dalo pratiti nastavu, kako Dylan gleda u mene. Nisam mogla skinuti pogled s njega. Nešto me privlačilo kod onih njegovih velikih očiju. Pokušavala sam shvatiti što i pitala sam se zašto nisam imala loše razmišljanje o njemu kad je bio jedan od onih koji su mi zauvijek uništili život.
„Koncentriraj se!“ –Zach me lupio laktom.
Okrenula sam se i klimnula glavom, te pogledala u profesoricu. Krajičkom oka sam primjetila da Zach cijelo vrijeme gleda u mene, da ne prati što profesorica pokušava već pola sata ispričati, ali nije mogla zbog naših živčanih i ljutitih pogleda, te loše atmosfere koja se osjećala po zraku. Okrenula sam se prema njemu i nasmiješila sam mu se, a onda uozbiljila kad sam shvatila kako me ozbiljno gledao. Znala sam da zna da nešto ne valja, da previše gleda u nove učenike. Odmanuo je pogled i počeo zapisivati sa ploče ono o čemu nam je profesorica uporno pokušavala pričati.
Nicol i ja smo hodale školom i smijale se. Uskoro se približavao kraj školskog dana, pa su se učenici iz škole polako smirivali i pokušavali ne razmišljati da su ondje osobe koje se nikako nisu smjele nalaziti među nama. Bilo je teško, ali nam je uspjevalo... nekako.
Udarila sam u nekoga, pa su mi bilježnice pale na pod.
„Pazi kuda hodaš, glupačice!“ –podignula sam pogled.
Ispred mene se nalazila Lillian Sampan, ni manje ni više jedna od Samari grupe. Gledala sam u njene smeđe ljutite oči, te u kosu koja joj je padala na lice. Ona je, inače, bila cura koja je cijelo vrijeme pratila Dylana i uvijek je bila kraj njega kao i još jedan dečko i cura koji nisu bili ondje u onom trenutku.
„Kome ti glupačice?“ –uzvratila sam.
„Znaš dobro da sam to rekla tebi.“ –nastavila je.
„Ne shvaćaš u kojem si položaju, ha?“
„Zar misliš da se bojim što sam između vas seratora?“
„Mogla bi nastradati, doista.“ –rekla je Nicol ljutito. „Nećemo dopustiti da dolaziš ovdje, kenjaš po nama... Nećeš proći nekažnjeno!“
„Ne bojim te se, klinko.“ –pokazala je zube.
Bila je to velika pogreška za nju pošto je bila okružena učenicima Tiper grupe. Gledali smo u nju, režajući i pokazivajući zube, no ona nije popuštala. Bila je jača i hrabrija nego što sam mislila, ali dobro sam znala da neće dobro proći ako se nastavi tako ponašati.
„Lillian!“ –čula sam muški glas.
Ljudi su se počeli micati, a Dylan je hodao prema nama. Sakrila sam očnjake i gledala u njega, a onda sam vidjela kako i on gleda u mene.
„Idemo!“ –krajičkom oka je pogledao u Lillian, a ona je klimnula glavom. „Oprostite!“
Nicol i ja smo se začuđeno pogledale. Nismo očekivale da bi se jedan od onih kretena mogao ispričati. Gledala sam kako se udaljuje. Oko njega je bila neka vrsta tjelohranitelja. Nisam znala da li su mu ono prijatelji, potrčkali ili... tko zna što.
