Design : xNicolex


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






Image Hosted by ImageShack.us


Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Image Hosted by ImageShack.us

Moja inspiracija. Moja muza. <3


Arhiva:

[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]

Copyright © 2009.
By:
Joelle




25.poglavlje


Gledala sam se u ogledalo. Na sebi sam imala nježnu haljinu boje perle, na debele bretele, do koljena. Bila je uska do ispod grudi s debelom crnom trakom i s dekolteom, a onda je kasnije bila široka i padala je na pod. Obožavala sam haljine s kojima sam se mogla vrtjeti i koje bi mi lepršale po zraku. Zakovrčala sam kosu, našminkala se i stavila srebrnu narukvicu na ruku. Netko je pokucao na vrata i pogledala sam prema njima preko ogledala. Ugledala sam Zacha i nasmiješila sam mu se, a on je zastao na ulazu i pogledao me od glave do pete otvorenih ustiju. Ponovno sam mu se nasmiješila i porumenila, pa sam pokušavala odmaknuti pogled kako nebi shvatio koliko mi je neugodno u onom trenutku. Pogledala sam ga ponovno, a on je i dalje stajao na isto mjesto i promatrao me, a tada mi je bilo još neugodnije pošto nisam znala što učiniti.
„Možeš li mi pomoći?“ –upitala sam ga.
„U čemu?“ –trgnuo se i približio mi se.
„Možeš li mi staviti lančić?“ –pokazala sam mu ga.
Obožavala sam onaj lančić jer mi ga je društvo kupilo kad sam imala svega trinaest godina. Bio je srebrni s predivnim dijamantom. Klimnuo je glavom i stao iza mene, te mi je stavio lančić. Gledala sam u ogledalo. Vidjela sam kako me i dalje promatra, a promatrala sam i ja njega. Bio je tako čudan u onom trenutku, ali tako slatko čudan da nisam mogla pomaknuti pogled niti da sam htjela.
„Tako si prekrasna!“ –rekao mi je tiho na uho.
Nasmiješila sam mu se. Primjetila sam koliko sam porumenila, ali nadala sam se kako me neće otkriti. Gledali smo se oči u oči, a onda sam primjetila kako ide prema mojem vratu polako. Mirisao ga je. Vjerojatno mu je mirisao onaj prodoran miris Chanela n° 5, koji je bio moj najdraži parfem. Dok me mirisao promatrao me u oči preko ogledala, a i ja njega. Polako sam ih zatvorila. Htjela sam uživati u njegovim dodirima i osjećala sam se odlično, čarobno. Znala sam da me treba, da me želi ugristi, pa sam samo čekala onaj trenutak koji je uskoro trebao doći. Nije se dogodio i čula sam udarac vrata. Otvorila sam oči i nije ga bilo nigdje. Začudila sam se pošto nisam znala što se u onom trenutku dogodilo. Bila sam zbunjena. Što sam napravila da je morao nestati tako brzo?
Kad su se vrata ponovno otvorila, nadala sam se da se Zach vratio, ali provorio je Lee, te je zakoračio u sobu.
„Što si napravila Zachu?“ –upitao me.
„Ništa. Zašto?“ –začudilo me njegovo pitanje.
„Istrčao je niz stepenice šokirano.“
„Nemam pojma zašto. Mislila sam da me misli ugristi, ali... na kraju je samo nestao!“
„Tko zna što se dešava u njegovoj glavi!“ –slegnuo je ramenima.
„Istina.“ –uzdahnula sam. „Trebao si me nešto?“
„Htio sam ti javiti da je limuzina došla po tebe.“ –odgovorio mi je. „Zach ti je trebao javiti, ali očito mu se nešto preokrenulo u mozgu!“
„Idemo onda?“ –upitala sam ga i podignula torbicu i crni kaput s kreveta.
Lee mi se nasmiješio, klimnuo je glavom i otvorio vrata, a onda mi se poklonio, a ja sam odmahnula glavom i nasmiješila mu se, te izašla iz sobe. Spustili smo se niz stepenice pričajući o raznim stvarima, a onda sam ugledala ostale ispred kućnih vrata.
„Kako si predivna!“ –nasmiješeno će Nicol i snažno me zagrlila. „Baš si se lijepo sredila!“
„Oh, to mogu zahvaliti tebi jer si mi pomogla izabrati haljinu.“ –nasmiješila sam joj se.
„Pazi na sebe.“ –rekao mi je Cale. „I da, lijepa si!“
„To je čisto da kažeš, jelda?“ –pogledala sam ga pomalo ljutito.
„Ma ne! Stvarno si lijepa!“ –nacerio se.
„Šalim se!“ –gurnula sam ga osmijehom.
„Zach će cijelo vrijeme biti kraj tebe.“ –nastavio je Keith. „Nećete se odvajati niti sekundu, jasno? Ne smije te pustiti samu kako ti netko ne bi naudio!“
„Keith, ajde prekini, molim te!“ –uzvratila sam osmijehom. „Dylan ne bi dopustio da me itko povrijedio!“
„Kao što nije jučer dopustio?“ –pogledao me Cale.
Zašutila sam i spustila pogled. Imao je pravo. Kako mogu biti sigurna da će sve biti u redu, da me nitko neće napasti ako su me jučer zamalo ubili?
„Vrijeme je da krenemo.“ –uzvratio je Zach.
Podignula sam pogled i smiješkao mi se. Nasmiješila sam se i ja njemu. Pretpostavila sam da je namjerno požurio naš odlazak samo kako se ne bih osjećala loše. Pozdravili smo ukućane i izašli iz kuće, te se spustili niz stepenice. Ispred dvorišta nas je čekala ogromna i dugačka limusina, a stariji čovjek, pretpostavljam vozač, otvorio nam je vrata i pokolonio se.
„Gđice Laurentin, g. Forman!“ –uzvratio je.
Zach i ja smo se zbunjeno pogledali pošto nismo shvaćali kako to da se toliko dobro ponašao prema nama. Zar se inače ne ponašaju tako sa starijim i utjecajnim osobama? Slegnuli smo ramenima i ušli u limuzinu. Unutra je bilo jako lijepo, odlično i imali su mekana sjedala.

Uskoro smo se pojavili ispred ogromne vile koja je bila puno veća od naše škole. Ostala sam široko otvorenih ustiju jer nisam mogla vjerovati gdje upravo odlazimo. Otvorili su nam vrata, a Zach je prvio izašao, pa mi je pružio ruku kako bi lakše izašla iz automobila. Ispred nas su stajali Isai i Matthew.
„Dobro došli.“ –poklonio se Matthew. „Dylan vas očekuje!“
„Ovuda.“ –Isai je nastavio hodati dalje.
Zach i ja smo bili dosta zbunjeni i pitali smo se kako to da se tako dobro ponašaju prema nama. Nastavili smo ih pratiti. Mirisala sam iz daljine puno Samari vampira i bilo me pomalo strah, ali nisam se htjela previše brinuti kako ne bih zabrinjavala Zacha previše, a i znala sam da mi nitko neće nauditi pod njegovim budnim okom.
Otvorili su nam vrata i pokonili nam se. Ma što se događa s tim ljutima? Zašto su takvi?
Gledala sam prostorije oko sebe. Bile su jako lijepo uređene i znala sam da su morali imati puno novaca kako bi si toliko toga priuštili.
Isai je pokucao na vrata, pa ih je otvorio, a onda smo ušli u prostoriju u kojoj su se nalazili Dylan, Felix, Torry i Lillian. Primjetila sam ljubomorne, bijesne Lillianine poglede i odmaknula sam pogled. Nisam joj ni željela dopustiti da mi pokvari onu važnu večer.
„Oh, došli ste.“ –nasmiješio mi se Dylan. „Sviđa vam se vila?“
„Prekrasna je.“ –odgovorila sam osmijehom.
„Kao što si i ti danas.“ –uzvratio mi je.
Čula sam čudni zvuk i pogledala u Zacha koji je stajao kraj mene. Nasmiješila sam se. Izgledao je pomalo ljuto i gledao je s druge strane. Odmahnula sam glavom i pogledala u Dylana.
„Sjedni.“ –rekao mi je. „Bal uskoro počinje.“
„U redu.“ –klimnula sam glavom i sjela kraj njega.
„Zach, možeš i ti sjesti.“ –pogledao je u njega.
„Bolje mi je stajati.“ –promatrao ga je ozbiljno.
„Kako god želiš!“ –slegnuo je ramenima i okrenuo se prema meni.
Uzvratila sam mu osmijeh, a onda pogledala u Zacha. Bio je bezobrazan iako nije bilo potrebe za to. Shvaćam ga. Sigurno mu nije svejedno biti između svih ovih vampira nakon što su mu ubili obitelj.


01.10.2009. u 20:10

|Ostavi trag...(18) | Print| # |






Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.