|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Moja inspiracija. Moja muza. <3
[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]
Copyright © 2009.
By: Joelle
Provela sam nekoliko sati u onoj mračnoj prostoriji ili hodajući ili sjedeći na podu. Bila sam utučena što mi Zach nije rekao njegovu prošlost. Lakše bi prešla preko toga da ni ostali nisu znali, ali vrijeđalo me to što su zapravo svi znali osim mene. Bila sam ljuta na njega jer sam ga smatrala prijateljem, ali ne znam što sam osjećala u onom trenutku prema njemu. Povrijedio me i nisam mogla lako prijeći preko toga niti ću prijeći sve dok mi ne ispriča to što godinama taji od mene.
Znala sam da me traže cijelo vrijeme po kući. Čula sam korake jako blizu prostorije u kojoj sam se nalazila, ali nisam htjela izaći. Trebala sam još razmisliti što da učinim s njim, a i trebala sam se prvo dobro smiriti pošto je nervoza još lebdjela oko mene. Znala sam da bi mogla poluditi, razbijesniti se na Zacha ako se pojavim ispred njega, pa sam odlučila pričekati neko vrijeme dok se ne smirim.
Iako nisam željela razmišljati o njemu, o tome da mi je lagao i tajio nešto veliko od mene, morala sam. Bio je moj najbolji prijatelj i... Kako mi je mogao to učiniti?! Kako mi to i dalje može raditi?! Ako smo najbolji prijatelji to znači da, otprilike, trebamo znati sve jedni o drugima, a prošlost je uključena u to.
Čula sam poznate glasove u prizemlju. Lee i Keith su se vratili od Vijeća. Dignula sam se sa poda i otvorila vrata, te sam potrčala prema stepeništu. Trčala sam niz stepenice i uspuhano stala ispred praga u dnevni boravak. Svi su se okrenuli prema meni.
„Gdje si bila?“ –upitao me zabrinuto Zach.
Nisam mu željela odgovoriti jer sam bila ljuta na njega... previše. Prošla sam kraj njega, a on se okretao za mnom začuđeno. Sjela sam preko puta Leeja i Keitha.
„Bili ste kod njih?“ –upitala sam.
„Jesmo.“ –Keith je klimnuo glavom.
„I? Što su rekli?“ –nastavio je Cale.
„Vjerojatno vam se neće svidjeti njihov odgovor.“ –rekao nam je Lee i uzdahnuo.
„Znaći... radi se o nečem lošem?“ –uzvratila je Nicol.
„Pa...“ –Keith se počešao po glavi.
„Reci!“ –viknuo je Zach.
„Spojili su dvije škole kako bi rat prestao.“ –odgovorio nam je Keith.
„Što?“ –zbunjeno ću ja. „Žele da rat između nas prestane?“
„Da.“ –Lee je klimnuo glavom. „Rekli su kako smo previše bili u svađi i kako smo vampiri, pa bismo trebali bolje razmišljati i ne napadati jedni druge!“
„Suluda ideja...“ –pomalo se nasmiješio Cale, ali živčano.
„Rekla sam vam ja što žele. Pretpostavljala sam to, ali nitko me nije slušao!“ –dignula sam se sa trosjeda.
Pogledali su zbunjeno u mene jer me predugo nisu vidjeli onako ljutu, ali najviše sam bila ljuta na Zacha, a ne na to što je Vijeće odlučilo. Gledala sam bijesno u njega, okrenula se i izašla iz dnevnog boravka. Penjala sam se stepenicama pokušavajući smiriti samu sebe, ali nisam mogla. Ništa me nije moglo povrijediti u onom trenutku osim njegove šutnje. Osjetila sam kako me netko uhvatio za ruku. Okrenula sam se i vidjela Zacha iza sebe. Gledao me ozbiljno, čudno, a ja njega bijesno.
„Što je s tobom?“ –upitao me.
„Ne tiće te se.“ –povukla sam jako svoju ruku, pogledala ga od glave do pete i nastavila hodati.
„Želim da mi smjesta kažeš u čemu je stvar!“ –stao je preda mnom.
„Ne.“ –nastavila sam dalje.
„Joelle!“ –zaustavio me ponovno.
„Prekini! Ne želim ti više ništa govoriti, jasno?! Samo me pusti na miru.“ –proderala sam se ljutito na njega.
Odmaknuo se od mene jer je znao da me ne smije dirati kad sam onako ljuta na njega. Pogledala sam ga još jednom bjesno i nakon toga nastavila hodati svojim putem. Nije me bilo briga što je možda sada ljut na mene jer sam se tako ponijela, ali vrijeđa me što svi oko mene znaju što se s njim dešava, a ja sam odbačena sa strane. Otvorila sam vrata svoje sobe, zalupila ih i skočila na krevet. Duboko sam uzdahnula i suze su mi potekle niz lice. Bilo mi je previše stalo do njega da bi lako prešla preko toga.
Satima sam ležala ispod pokrivača i pokušavala razmisliti što učiniti s njim, da li da mu oprostim, ali nisam mogla. Kako mi može tajiti nešto veliko? Kako me može samo tako odbaciti sa strane, praviti se kao da ne postojim dok svi znaju o čemu se radi?
Pokucali su na vrata, ali ja se nisam htjela dignuti niti pogledati tko je bio. Zatvorila sam oči kad sam čula hodanje po sobi, pravila sam se da spavam. Nisam htjela s nikim pričati, a pogotovo ako je ondje bio Zach. Htjela sam da me samo neko vrijeme puste na miru, ali očito su me morali gnjaviti.
„Znaš, Jo, previše te poznajem da pomislim da spavaš?“ –uzvratio je Cale.
Čula sam osmijeh u njegovom glasu, pa je i meni pobjegao iako sam pokušavala biti ozbiljna. Otvorila sam oči i ugledala ga ispred sebe. Uzdahnula sam i otkrila se, pa sam se dignula s kreveta i otišla prema prozoru.
„Mogu li znati što te muči?“ –upitao me Cale.
„Ne.“ –odmahnula sam glavom.
„Zašto?“
„Jer jednostavno ne želim pričati o tome.“
„Nekada si mi sve govorila!“
„Navikni se da više ne namjeravam.“
„Zašto?“
„Jedna me osoba navukla na takvo razmišljanje.“
„Oh... Zach, ha?“
„Pretpostavljaš ili?“
„Tako nekako, a i poznajem Zacha, nemoj to zaboraviti.“
„Znaći... i ti znaš što se s njim desilo u prošlosti?“
„Znam jer sam došao ovdje puno prije od tebe. Svi smo već bili ovdje kad te Zach donio one sniježne noći!“
„Zašto ne želi meni reći o čemu se radi?“ –okrenula sam se prema njemu.
Začudio se jer je vidio suze kako kližu niz moje lice. Nisam više bila ljuta nego shrvana i nisam mogla zaustaviti suze. Htjela sam znati što se s njim dešava i tako me mučilo njegovo ponašanje da više nisam mogla prekinuti suze niti ih zadržati. Jecala sam jer me sve boljelo, a najviše srce i duša.
„Joelle, prestani plakati, molim te.“ –Cale mi je prišao i snažno zagrlio. „Reći će ti jednom, vidjet ćeš, a onda ćeš biti sretna zbog toga.“
„Bila bi sretnija da mi sada kaže!“ –zagrlila sam i ja njega.
„Smiri se i više nemoj razmišljati o tome. Siguran sam da ćeš uskoro saznati!“ –pogledao me nasmiješeno. „A sad se spremi.“
„Zašto?“ –upitala sam ga brisajući suze.
„Idemo se prošetati do grada.“
„Ne ide mi se...“
„Ne prihvaćamo taj odgovor. Za pola sata budi u hodniku, ako se ne pojaviš dolazimo po tebe.“ –nasmiješio mi se.
Htjela sam mu reći da ne želim, da se želim odmoriti, ali već je zatvorio vrata. Uzdahnula sam i sjela ponovno na krevet. Znala sam da će sigurno doći po mene ako se ne pojavim dolje, a i mislim da bi mi svijež zrak i izlazak pomogao.
Dodatak(14.08.) - I OVDJE sam!
