Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.


Moja inspiracija. Moja muza. <3

Arhiva:

[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]

Copyright © 2009.
By: Joelle

19.poglavlje

Pjevušeći sam izlazila iz sobe, te se spustila niz stepenice. Probudila sam se jako sretna i spremna za nove stvari od samog jutra. Imala sam osjećaj kako će danas biti super dan, a i približavao se dan plesa što me oduševljavalo. Bit' će puno više učenika, a i odlično napredujemo s plesanjem, ako baš i ne možemo s pričanjem previše.
„Vedra od samog jutra, ha?“ –kraj mene je silazio Lee.
„Jesam, jesam.“ –klimnula sam glavom.
„Kako to?“
„Valjda jer sam se naspavala!“
„Odlično. Čudno jer inače ne spavaš već mjesec dana!“
„Da, napokon. Ti?“
„Evo. Malo prije sam se probudio!“
„Malo prije? Što se događa s tobom?“ –zbunjeno sam ga pogledala. „Inače se prvi budiš!“
„Odlučio sam produžiti san.“ –nacerio mi se.
Nasmiješila sam mu se i otvorila vrata kuhinje. Mirisala je na sviježi, dopli doručak kojeg je samo Keith znao spremati.
„Opa, Keith. Kako to da si danas ti odlučio kuhati?“ –upitao je Lee.
„Nicol ne može, pa sam ja preuzeo kuhinju.“ –odgovorio je.
„Što je s njom?“ –upitao je Cale. „Baš je čudna u zadnje vrijeme.“
Klimnula sam glavom i povukla stolicu, te sjela na nju i zamišljeno pogledala ispred sebe. Nicol... ona više nije bila kao prije. Primjetila se otkad je vidjela scenu u kojoj je Zach meni pio krv. Skoro pa nikada nije izlazila s nama, jedva ju je Keith nagovarao da ide u školu, a u zadnje vrijeme nije dolazila na doručak. Osjećala sam se loše. Znala sam da sam kriva što sam se približila toliko Zachu, ali... Morala sam. To je moja jedina zadač+ća koju uvijek moram raditi jer bez mene, bez moje krvi on bi bio loše. Bilo bi mu slabo i tko zna koliko bi trebao trpiti onu bol. Trebala bi razumijeti malo. Trebala bi razmišljati i o tome kako se Zach osjeća.
„Nešto smo zamišljeni?“ –Cale mi je zamahnuo nekoliko puta rukom ispred lica.
„Gluposti.“ –nasmiješila sam mu se.
„I kako idu vaše pripreme za ples?“ –upitao je Keith.
„Dobro.“ –odgovorio je kratko i jasno Cale.
„Slažete se sa Samari grupom?“ –uzvratio je Lee.
„Jedino što se tiče plesa.“ –odgovorila sam. „Iako bi možda bilo bolje da se počnemo družiti malo više s njima!“
Znala sam da to nisam smjela reći, ali trebala sam jer me to najviše i zanimalo, a i mučilo u zadnjih mjesec dana i nešto. Okrenuli su se naglo prema meni. Preplašila sam se njihovih pogleda. Promatrali su me toliko čudno da sam odmah shvatila što misle o meni u onom trenutku. Mislili su da sam glupa, da razmišljam o glupostima i da im to nisam ni smjela spomenuti, ali... morala sam jer mi se to previše vrtilo u glavi.
„Što je?“ –prekinula sam tišinu.
„Jesi – li – ti – normalna?!“ –upitao me šokirano Keith.
„Jesam.“ –klimnula sam glavom.
„Oh, ja mislim da ipak nisi.“ –Lee je odmahnuo glavom. „Da jesi, onda ne bi razmišljala o takvim... sranjima!“
„Samo izražavam svoje mišljenje!“ –nadodala sam.
„GLUPO mišljenje, Joelle!“ –rekao je Cale. „Ne znam kako ti to uopće može doći do glave!“
„Jeste li ikada pokušali normalno popričati s njima?“ –upitala sam čak i pomalo ljuta.
„Nekad davno.“ –nadodao je Keith.
„Ti?“ –pogledao me Lee.
„Jesam i sasvim su normalni prema meni. Dobri su!“ –nastavila sam, ovaj put živčanija nego prije.
„Ti si jednostavno... poludjela.“ –rekao mi je ljutito Cale. „Kako možeš pomišljati o takvim stvarima?! Zaboravila si tko je ubio tvoju obitelj? Zaboravila si zbog koga si ovakva?“
„Ne diraj moju prošlost.“ –bijesno sam se izderala, ljutito zalupivši rukama od stol i dignuvši se sa stolice. „Pretjerali ste! Ja mislim da su dobri, htjeli vi u to vjerovati ili ne. Iskreno... i oni se žele pomiriti s nama i zbog toga su došli u našu školu! Pomirit ćemo se, kad - tad, htjeli vi to ili ne!“
Promatrali su me šokirano jer nisu očekivali da bi ovako mogla reagirati na njihovo ponašanje. Udaljila sam se bijesno od stola, otvorila vrata i ugledala Zacha ispred sebe. Pogledao me od glave do pete, a onda začuđeno u oči.
„Što je?!“ –viknula sam. „Sigurno si slušao sve, pa me i ti želiš kritizirati!“
„Molim?“ –zbunjeno je odvratio.
Odmahnula sam ljutito rukom i nastavila hodati dalje. Penjala sam se stepenicama na kat. Bila sam tako bijesna, ljuta na njih da sam pokušavala kontrolirati svoje moći kako ih ne bih upotrijebila. Otvorila sam vrata svoje sobe, ljutito zalupila njime i čula sam kako je udarac odjeknuo kućom. Nije me bilo briga što će misliti o meni u onom trenutku. Uzdahnula sam i sjela na krevet. Znala sam da je teško pričati o nekim stvarima s njima. Nisu razumijeli... ne kao i ja.

Sjedila sam s Dylanom iza škole nakon onog kobnog jutra. Bila sam živčana jer su bili bezobrazni i loše su se ponašali prema meni. Zašto su morali biti takvi, pitam se. Očito nemaju povjerenja u mene i ne vjeruju u to što govorim.
„Nemoj se živcirati.“ –rekao mi je Dylan.
„Kako da se ne živciram?!“ –uzdahnula sam. „Jedva me slušaju. Uopće ne razumiju što im želim reći!“
„Pokušaj ih shvatiti.“ –uzvratio je. „Godinama smo već u ratu i čudno im je što baš ti moraš govoriti takve stvari. Dosta si propatila zbog nas!“
„Jesam, ali... Znam da to nisi ti skrivio!“ –pogledala sam ga. „Neki od vas jesu loši, ali ti nisi.“
„Znam.“ –nasmiješio mi se i podragao me po licu. „Onda se nemaš zbog čega brinuti. Vidjet ćeš da će jednom shvatiti i da će popustiti!“
„Nadam se.“ –slegnula sam ramenima i pogledala na sat. „K vragu! Moram ići!“
„Već?“ –upitao me.
„Ma da. Rekla sam profi da mi je loše, pa sam kao otišla u školsku ambulantu.“ –odgovorila sam. „Možda me sada već traže!“
„Dobro. Vidimo se onda sutra!“ –dignuo se sa klupice.
„Naravno.“ –nasmiješila sam mu se.
Potrčala sam od njega. Nadala sam se da me nitko nije tražio jer sam znala kakve bi probleme mogla imati pogotovo s mojima. Potrčala sam iza zidića.
„Gdje si bila?“ –iznenada me upitao Zach.
Poskočila sam od straha. Nisam ga ondje očekivala. Bilo me užasno strah. Što će se dogoditi sada? Što će mi reći? Bojala sam se njegove reakcije. Vidio me sa Dylanom?
„Ehm...“ –promrmljala sam. „Medicinska sestra mi je rekla da uhvatim malo zraka!“
„Oh, sigurno ti je i rekla da se malo družiš s Dylanom, jelda?“ –upitao me.
„Vidio si nas?“ –spustila sam pogled.
„Nije prvi put da te pratim, Joelle.“
„Što?“
„Znam da se već duže vremena viđaš s njim.“
„Stvarno?“
„Da.“ –klimnuo je glavom.
„I?“ –zbunjeno sam ga pogledala. „Nećeš me kritizirati? Izderavati se na mene? Raditi mi scene?“
„Ne.“ –okrenuo se i udaljavao.
„Molim?“ –šokirano sam gledala za njim i potrčala ispred njega. „Gdje je nestao Zach kojeg ja znam?“
„Kakav?“ –upitao me.
„Onaj koji mi ne dopušta da im se približavam, da pričam s njima... koji ne želi da me uopće pogledaju!“ –odgovorila sam mu. „Gdje je on?“
„Nestao kad sam počeo piti tvoju krv. Rekao sam ti da si sigurnija s njim sada.“ –nastavio je hodati dalje.
Gledala sam za njim. Srce mi je ubrzano kucalo jer nisam mogla vjerovati što je upravo rekao. Kako je mogao biti tako siguran da nisam samo s njim sigurna? Kako je mogao reći nešto slično ovome? Trebala sam više njega nego Dylana, ali to on nije znao. Trebala sam njega više nego što je on trebao moju krv. Potrčala sam za njim i zagrlila ga snažno s leđa, a on je zastao. Želila sam uživati u onom trenutku. Željela sam biti samo s njim tada.
„Što je, Joelle?“ –upitao me.
„Tiho.“ –rekla sam mu nježnim glasom.
Nisam htjela da mi išta govori. Htjela sam samo nastaviti uživati grleći ga.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.