Design : xNicolex

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.


Moja inspiracija. Moja muza. <3

Arhiva:

[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]

Copyright © 2009.
By: Joelle

26.poglavlje

Neko vrijeme sam provela u Dylanovoj prostoriji. Bilo mi je lijepo razgovarati s njim pošto sam uz njega mogla misliti kako je sve u redu, kako mi nitko neće ništa učiniti, a nisam mu ni željela ispričati što se točno jučer bilo dogodilo kako on ne bi radio scene.
Primjetila sam poglede njegovih gorila. Pitala sam se zašto me Torry i Lillian toliko nisu podnosile i zašto su me promatrale kao da bi me željele smjesta izbaciti s njihovog teritoria. Nikada nisam imala priliku popričati s njim, a izgleda da one niti ne žele progoviriti niti jednu lijepu riječ sa mnom, dok sam s Felixom znamo popričati po školi, kad bi mi dolazio reći što Dylan želi od mene, ali naši razgovori bi potrajali puno duže. Bio mi je jako simpatičan i dobar iako ga puno njih nije voljelo pošto su mislili kako je umišljeni kreten, kao što sam i ja to mislila pošto prije nije dokazao da nije takav, ali dokazao je tek kad sam počinjala pričati s njim. Isai i Matthew su bili dosta povučeni, pa nisam imala previsoko mišljenje o njima, no i dalje sam se živcirala na Torry i Lillian koje me nikako nisu htjele prestati promatrati ljutitim pogledom.

Približio se trenutak kad je bal trebao početi, pa smo izašli iz Dylanove sobe za primanje gostiju i krenuli niz dugačak osvijetljeni i lijepo uređeni hodnik. Gledala sam cijelo vrijeme iza sebe kako bi bila sigurna da je Zach negdje u mojoj blizini, a on je hodao nedaleko od mene držajući ruke u džepovima. Nasmiješila sam se. Bilo je potrebno osjetiti njegovu blizinu kraj moje. Osjećala sam se puno sigurnije sada kad sam bila u neprijateljevoj kući. Iako sam znala da nema potrebe za uzbuđu, strah, imala sam osjećaj da nešto ne štima.
Otvorili su nam vrata, pa smo zakoračili u ogromnu prostoriju. Podignula sam pogled prema strupu gdje je visio ogroman dijamantni luster. Bila sam oduševljena. Svidjelo mi se sve u onoj kućerini. Pogledala sam onda u ljude. Bilo je puno uzvanika, a svi su gledali u nas.
Dylan je nastavio hodati, a ja sam ga pratila. Kako smo hodali dugačkim crvenim tepihom, tako su se vampiri počeli klanjati. Iako me sve to šokiralo, svidjelo mi se jer sam imala osjećaj kao da vrijedim, da sam... posebna. Pogledala sam u Dylana, a on mi se smiješkao. Popeli smo se na maleni povišeni dio, pa sam se okrenula i ugledala Zacha na ulazu.
„O, ne!“ –uzdahnula sam u trenutku kad sam htjela sjesti kraj Dylana. „Moram po njega.“
„Ne!“ –zaustavio me. „Vidjet ćeš!“
„Vidjet ću što?“ –zbunjeno sam pogledala u njega.
Okrenula sam se prema Zachu, a on je ponosno hodao dalje. Nasmiješila sam se. Uvijek je bio ponosan na sebe, na to što je bio, pa se nisam previše zabrinjavala da će mu nešto učiniti, a onda sam se šokirala. Vampiri su mu se počeli klanjati, a onda sam primjetila da je zastao i zbunjeno gledao oko sebe. Oboje nismo mogli vjerovati u to da su mu se klanjali. Jednostavno je bilo... nemoguće. Nastavio je hodati dalje, a ja sam se okrenula prema Dylanu i sjela kraj njega.
„Pokolinili su mu se.“ –uzvratila sam. „Zašto? Mislim... kako to?“
„Svi znaju njegovu priču.“ –objasnio mi je. „Svi znaju koliko je zapravo njegov otac bio utjecajan Samari vampir. Poštuju ga!“
„Svejedno!“ –uzvratio je Zach penjajući se k nama, a onda je stao kraj mene.
Pogledala sam ga zbunjeno. Kako mu je moglo biti svejedno? Ipak su ga poštovali... No... Zach je priča za sebe. Uvijek je bio takav i uvijek će ostati takav. Voljela sam ga zbog toga što je i bio poseban i što će uvijek biti.
„Eno mog oca!“ –uzvratio je Dylan.
Pogledala sam na kraju hodnika i ugledala visokog čovjeka, tamne kose i s brkovima. Koračio je prostorijom i svi su mu se klanjali, a i on je imao nekoliko gorila oko sebe. Što je tim ljudima? Boje se hodati bez zaštitara po svijetu? Boje se da bi im mogli nauditi? Ne znaju se braniti? Ne znam zašto sam se uopće zamaravala takvim glupostima pošto ovo nije bio moj svijet, a i bila sam ondje samo kako bi označila svršetak rata između Tiper i Samari grupe, što mi je bilo jako značajno pošto nisam više željela živjeti u strahu.
„Bok, tata.“ –uzvratio je Dylan.
„Dylan.“ –klimnuo je glavom.
Pogledao je u mene, a ja sam se naježila njegovog pogleda, njegovih tamih očiju. Zašto se nisam osjećala sigurna uz onog čovjeka? Zašto sam ga se bojala?
„Ovo je Joelle Laurentin.“ –predstavio me.
„Drago mi je, g. Hamort!“ –pružila sam mu ruku.
„Također!“ –nježno ju je uhvatio, okrenuo i poljubio ju.
Ostala sam zbunjena, šokirana. Zašto su me svi tako dobro gledali? Zašto su se svi tako dobro ponašali prema meni?
G. Hamort je sjeo s moje desne strane pošto je Dylan bio s moje lijeve. Okrenula sam se i pogledala u Zacha. Trebala sam znati da li je sve u redu, da li mogu biti sigurna. Klimnuo je glavom, kao i ja njemu, pa sam mu se nasmiješila. Toliko godina smo se poznavali da smo uspjeli shvatiti što mislimo. Pogledala sam ispred sebe i promatrala vampire kako plešu. Atmosfera je bila melodična i jako vesela, što mi je odgovaralo.
„Dylan ti je objasnio zbog čega si ovdje?“ –upitao me njegov otac.
„Da.“ –okrenula sam se prema njemu.
„I što misliš o tome?“
„Mislim da je dobra ideja. Rat je, po meni, odavno trebao završiti!“
„Slažem se s tobom.“
„Vampiri smo svi, zar ne?“
„Tako je. Zbog tog razloga sam odlučio poslati moje u vašu školu i pozvati tebe ovdje. Znam da nismo bili najbolji, ali svi griješimo!“
Klimnula sam glavom. Znala sam da njegov otac želi da rat prestane i činio mi se kao jako dobar čovjek.
„Jesi za ples?“ –Dylan se dignuo sa stolice.
„Jesam.“ –uzvratila sam osmijehom.
Nasmiješio mi se i uhvatio me za ruku, a onda smo krenuli na plesni podij, a u onom trenutku su se svi počeli micati. Stajali su sa strane i promatrali nas. Zašto nitko nije plesao? Zašto su svi buljili toliko u mene?
Počela je lagana glazba, a Dylan me vodio. Osjećala sam se dobro, ali nešto mi je nedostajalo i nisam se mogla opustiti zbog tog razloga, a i zbog toga što su svi buljili u nas. Nisam voljela kad se ističem, a u onom trenutku jesam. Plesala sam s njim, a on me promatrao kao da je bio očaran mnome. Malo mi je smetalo. Nisam voljela da me netko toliko gleda jer se nisam osjećala dobro u onom trenutku, a onda mi se počeo približavati. Okrenula sam se prema njemu jer sam htjela vidjeti što želi od mene. Utisnuo je svoje usne na moje, a ja sam šokirano i otvorenih očiju gledala u njega dok ih je on imao otvorene. Zastala sam. Zatvorila sam i ja svoje oči i u trenutku kad su svi počeli pljeskati otvorila ih. Vidjela sam Zacha gdje sam ga ostavila. Bio je nagnut na zid, prekriženih ruku na prsa i gledao je u mene. Nešto nije štimalo. Znala sam to. Osjećala sam.

Bilo je vrijeme da se vratimo doma i u trenutku kad smo se pozdravljali i kad sam zahvaljivala Dylanu na pozivu, Zach je pitao nešto čemu sam se nadala da nikad neće.
„Moram pričati s tobom.“ –uzvratio je. „Na samo!“
Dylan je klimnuo glavom i zabranio svojim zaštitarima da ga prate. Krenuli su prema Dylanovoj sobi za primanje gostiju. Pitala sam se što Zach želi od njega, a, pošto nikoga nije bilo oko mene odlučila sam ih pratiti. Bila sam dosta tiha i nadala sam se da me neće vidjeti. Ušli su u sobu i zaboravili zatvoriti vrata koja su ostala malo otvorena. Stala sam ispred njih i provirila unutra. Dylan i Zach su se promatrali i neko vrijeme šutili.
„Nisi li rekao da joj neće nauditi?“ –uzvratio je Zach.
„Nitko joj nije naudio. Nije li tako?“ –nastavio je Dylan.
„Jučer je skoro poginula.“
„Molim?“
„Napali su je tvoji, Dylan. Osjetio sam naš miris!“
Naš miris? Iako se pravio kao da je jedan od Tiper grupe, izgleda da je oduvijek znao kako ima nešto i od Samaria zbog oca. Nastavila sam pozorno i tiho slušati njihov razgovor.
„Nemoguće.“ –Dylan je odmahnuo glavom. „Rekao sam da nju ne diraju! Zabranio sam im to!“
„Očito te nisu poslušali!“ –Zach mu je rekao grubim glasom.
„Ne znam kako je to moguće.“
„Slušaj! Moram biti siguran da će biti sigurna uz tebe! Moram to znati!“
Zašto je morao biti toliko siguran u to da ja budem na sigurno s njim? Što je želio učiniti? Pokušat će ponovno otići? Pokušat će me... ostaviti?
„Ne brini se, Zach. Možeš biti potpuno siguran u to!“ –Dylan je klimnuo glavom. „Ne bih nipošto dopustio da joj naude. Mislim da će sa mnom biti sigurnija nego s tobom!“
„Molim?
„Misliš da ne znam što čini za tebe, Zach? Misliš da nitko ne zna da te Joelle hrani i da ti dopušta da piješ njenu krv?“
„To nisu tvoje stvari!“ –zarežao je Zach.
Imao je pravo. Bila sam bijesna na Dylana što je ono spominjao i stiskala sam šake. Zašto je morao biti takav? Zašto je morao dirati bolnu Zachovu točku?
„Oprosti.“ –rekao je ovaj drugi. „Uostalom... jednom bi joj mogao priznati što osjećaš prema njoj! Trebao bi joj reći koliko ju zapravo... voliš!“
Što? Molim? Jesam li ja to dobro čula? Dylan je upravo spomenuo da me Zach voli? Nemoguće... Nije me volio. Ne na onaj način na kojeg je on mislio. Hajde, Zach, reci nešto, reci nešto!
„Nismo ovdje da pričamo o meni, a niti o tebi.“ –Zach je odmaknuo pogled. „Radi se o Joellinoj sigurnosti! Želim da bude potpuno sigurna uz tebe!“
Dylan je ipak imao pravo. Zachu je stalo do mene, ne kao do prijateljice nego do... cure! Kako je to bilo moguće? Kako to prije nisam osjetila?
Primjetila sam kako odlaze prema vratima. Prekasno je da pobjegnem. Morala sam nešto smisliti. Polako su se otvarala, a onda su njih dvoje šokirano gledali u mene. Odmah sam pogledala u Zacha dok me on zbunjeno promatrao. Jednostavno nisam mogla vjerovati koliko je njemu zapravo stalo.
„Što radiš ti ovdje?“ –upitao me Dylan.
„Dugo niste dolazili, pa sam došla vidjeli da li je sve u redu.“ –slagala sam.
Klimnuo je glavom, nasmiješio mi se i podragao po licu, a ja nisam prestajala gledati Zacha krajičkom oka. Nastavili su prema izlazu. Pozdravili smo Dylana i zahvalili se nakon čega smo sjeli u limuzinu. Gledala sam ravno ispred sebe pošto sam još bila šokirana onim razgovorom.
„Čula si nas?“ –upitao me.
„Ne.“ –odmahnula sam glavom.
Ostatak puta smo šutili jer jednostavno nije bilo moguće da sam se ja njemu sviđala.