|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Moja inspiracija. Moja muza. <3
[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]
Copyright © 2009.
By: Joelle
Blind Man Wandering - Marsia
Ležala sam ispod debelih pokrivača kraj Zacha. Spavao je, a ja se nisam mogla odvojiti od njega otkad sam ga sinoć poljubila, pa sam morala ostati spavati kraj njega. Zapravo, zaspavala sam, a on me nije želio probuditi, no... nisam se žalila jer sam uživala kraj njega. Gledala sam ga. Nisam mogla pomaknuti pogled s njega pošto mi je bio neodoljivo sladak. Srce mi je ubrzano kucalo, a osmijeh nije nestajao s lica. Uz njega sam se osjećala odlično, predobro i... čarobno. Nije ni slutio koliko mi je zapravo stalo do njega, a nisam niti ja sve dok ga nisam mogla izgubiti. Tek u onom trenutku mi je došlo do mozga da zapravo samo njega trebam i da niti jednog drugog dečka nisam trebala, a ni željela. Bila sam sretna što sam to shvatila na vrijeme, što ga nisam izgubila i što je on želio mene.
Primjetila sam kako polako otvara oči, a onda je pogledao u mene. Nasmiješio mi se kao i ja njemu, a srce mi je ponovno počelo udarati poput bubnjeva.
„Dobro jutro.“ –pozdravio me.
„Dobro jutro.“ –nasmiješila sam mu se.
Povukao me bliže sebi i poljubio u nos zatim u usta. Uzvratila sam mu poljubac, a on me snažno zagrlio. Osjećala sam se dobro i htjela sam da onaj trenutak nikada ne nestane, da trenutci u kojima sam s njima nikad ne prestanu.
„Naspavala si se?“ –upitao me.
„Začudo – jesam.“ –odgovorila sam mu veselo. „Valjda jer sam spavala kraj tebe i to me umirilo!“
„Moguće.“ –slegnuo je ramenima.
„Zašto si neki dan pobjegao od mene?“ –pogledala sam ga, pošto sam imala glavu na njegovim prsima.
„Zbog istog razloga zbog čega želim svaki put pobjeći.“ –uzvratio je. „Znaš da ti ne želim nauditi, da želim da se kloniš od mene, pa sam morao pobjeći nekamo jer sam previše žudio za tvojom krvlju!“
„Zabrinula sam se za tebe.“ –uzdahnula sam. „Mislila sam da ćeš poginuti, da ću te... izgubiti!“
„Ali nisi.“ –zagrlio me snažno i poljubio pokušavajući me smiriti kao što uvijek jest. „Važno je da smo sada skupa i da si ti sigurna iako nećeš biti nikada potpuno sigurna uz mene. Zbog toga sam htio da budeš s Dylanom!“
„Jedino sam kraj tebe potpuno sigurna. Zapamti to!“ –podragala sam ga po licu. „Uostalom, tebe sam oduvijek trebala. Samo... tebe!“
Nasmiješio mi se, a onda me podragao po licu i utisnuo ponovno poljubac na moje usne. Obožavala sam one trenutke. Obožavala sam svaki put kad bi me tako slatko, nježno i predivno poljubio, te me nikako nije ispuštao iz zagrljaja. Htjela sam biti ondje zauvijek. Htjela sam imati njega zauvijek kraj sebe i nadala sam se da hoću jer bez njega ne bih mogla preživjeti pošto je bio važan faktor za moj život.
Spustila sam se niz stepenice nakon što sam satima ležala kraj njega i istuširala sam se. Rekao mi je da se on malo mora srediti, okupati i obući, pa će mi se pridružiti u dnevnom boravku.
Spustila sam se na prizemlje i pogledala oko sebe. Sve je bilo jako tiho i nigdje nisam čula glas svojih prijatelja. Bila sam pomalo zbunjena pošto su u onom doba inače trčali po kuči, svađali se, prepirali ili se smijali pričala. Provorila sam u kuhinju, ali nije ih bilo ondje, pa sam pogledala i u dnevnom boravku. Bio je prazan. Pretpostavila sam da su vjerojatno otišli vani iako nisam mogla vjerovati kakvu želju su imali šetati po ovakvom vremenu. Prišla sam prozoru i pogledala bolje vani. Sve je bilo pod snijegom i dolazila je mečava. Bila sam pomalo zabrinuta za njih pošto nije bilo vrijeme za izlazak. Sjela sam na trosjed i uzdahnula. Cijelo vrijeme sam gledala prema prozoru i nadala se da će mečava prestati ili da će se moji prijatelji vratiti na sigurno.
Onda sam čula ulazna vrata kako se naglo otvaraju. Poskočila sam sa trosjeda i polako provirila u hodnik, prema vratima. Cale i Lee su zatvarali ulazna vrata dok je u naš hodnik ulazilo puno snijega. Keith je odložio nekoliko vrečica na pod, pa je skinuo svoj kaput i prislonio ga na stubište dok je Nicol podignula pune vrečice i otišla s njima u kuhinju.
„Jeste li vi normalni?“ –viknula sam, a oni su se preplašeno okrenuli prema meni. „Gdje ste bili?“
„Otišli smo kupiti nešto za jesti.“ –odgvorio je Cale.
„Pa dobro, jeste li vi pri zdravoj pameti?“ –odmahnula sam glavom.
„Jesmo. Zašto?“ –upitao me Lee.
„Pogledajte koja je mečava vani!“ –pokazala sam prstom prema vratima.
„Vidjeli smo.“ –nadadao je Cale.
„Pa što ste onda tražiti izvan ove kuće?!“
„Previše se brineš, Joelle.“ –Keith me potapšao po ramenu. „Zach i ti ste spavali, a Cale je bio živčan pošto je trebao nešto slatko. Odlučili smo otići do grada, kupiti neke stvari za kolače koje Nicol uskoro treba početi raditi, ali onda smo dosta toga vidjeli, pa smo se zadržali!“
„Znate koliko se ona zabrinjava.“ –Zach se spustio niz stepenice. „Nećete joj nikada moći objasniti neke stvari kad je tako živčana!“
„Samo želim da paze na sebe.“ –uzdahnula sam.
„Znam, Joelle.“ –obgrlio me rukom. „Ali trebala bi se prestani brinuti za nas. Znamo se mi sami za sebe brinuti!“
„Ne izgleda tako!“ –Nicol se nagnula na vrata kuhinje. „Uostalom, što još radite ovdje?“
Svi smo je zbunjeno pogledali, a onda pogledali jedni u druge pošto nismo znali zbog čega je bila onako bijesna na nas.
„Dečki, obečali ste mi da ćete počistiti kuću dok ja radim kolače.“ –nastavila je.
„Ja nisam ništa obečao!“ –nadodao je Zach.
„Ako ih želiš jesti, morat ćeš raditi što ti kažem.“
„Dobro, mama!“
„A ti, Joelle, dolazi ovamo. Moraš mi pomagati!“
„Ok, ok! Samo polako!“ –uzvratila sam joj osmijehom.
Dečki su se udaljili od nas, a ja sam ušla u kuhinju za Nicol koja je več izvadila sve potrebno za kolače na stol. Pomagala sam joj cijelo vrijeme, a kad su napokon bili gotovi, stavili smo ih u pečnicu kako bi se dobro ispekli, što je dosta potrajalo jer smo ih oko dva – tri sata radile dok su dečki i dalje čistili. Sjedile smo za stol i normalno pričale.
„Nego...“ –pogledala me Nicol nakon što je odmaknula pogled s novina. „Nisam te pitala što je Lillian htjela od tebe jučer!“
„Prvo smo se prepirale.“ –rekla sam.
„Nešto novo?“ –nasmiješila se.
„I onda je rekla kako sam slomila Dylanu srce, kako ga nisam smjela napustiti i kako sam morala dopustiti da ubije Zacha pošto sam sada mogla biti sigurna bez njega.“ –nastavila sam.
„Ma je li ona normalna?! Kako uopće nešto slično može reći?!“
„Sve u svemu... Rekla sam joj da je Zach važna osoba za mene, da bi Dylanu trebala priznati što osjeća prema njemu i kako bi sada moglo biti sve drugačije!“
„Dobro si joj rekla, ali...“ –rekla je ljutito. „Kako je uopće mogla biti uz Dylana kad je želio ubiti Zacha?“
„Ljubav čini čuda.“ –slegnula sam ramenima. „Važno da je sada njemu bolje!“
Klimnula je glavom i nasmiješila sam se kao i ja njoj. Nije mi bilo svejedno pričati o Zachu i meni pred njom i to još s njom, pa nisam ni željela spominjati našu vezu iako sam sumnjala da zna kako smo skupa. Mislila sam kako ju može boljeti ova tema, pa joj nisam htjela ništa spominjati kako se nebi osjećala loše. Već sam se ja pomalo osjećala loše jer sam znala da joj vjerojatno nije svejedno što smo Zach i ja sada skupa i to me užasno grizlo pošto sam i sama znala koliko je bila luda za njim.
„I nemoj da ti bude neugodno pričati sa mnom o Zachu i tebi.“ –nastavila je.
„Ti to meni čitaš misli ili?“ –šokirano sam je uputala.
„Recimo.“ –nasmiješila sam se. „Ma pretpostavljam o čemu razmišljaš toliko dugo!“
„Aha.“
„Drago mi je zvog vas, Joelle, vjeruj mi. Ne smeta mi što ste vas dvoje skupa! Sretna sam zbog toga!“
„Sigurno ti ne smeta?“
„Nikad do sada ti nisam lagala. Zašto bih sada?“
Nasmiješila sam se. Povjerovala sam joj i nadala sam se da stvarno govori istinu pošto mi je i ona bila jako važna i nisam znala da mogu li dopustiti sama sebi da je povrijedim. Bila sam sretna što joj nije smetalo jer sam sada mogla biti mirna i potpuno sretna svojim životom.
„Jesu li napokon gotovi?“ –Cale je naglo otvorio vrata.
„Još malo!“ –odgovorila mu je Nicol.
„K vragu. Požurite!“ –promrmljao je, napravio ljutit izraz lica i zalupio vratima.
Nasmiješile smo se jedna drugoj i odmahnule glavom. Znali smo koliki je Cale zapravo bio slatkoholičar i da se trenutno živcirao ispred kuhinje kako bi što prije pojeo neki kolač, a miris skoro gotovih i ukusnih gotovih čupavca osjećao se cijelom vilom.
Kad su napokon bili gotovi, izvadili smo ih iz rerne i stavili na stol pladanj, pa ih postavili na tacnu, uzele mlijeko, čaše i bokal vode, te krenule u dnevni boravak gdje je muško društvo buljilo u televiziju i gledalo humoristične serije. Stavili smo sve stvari na stol i počeli jesti. Guštirali smo se u čokoladnoj večeri. Pošto ja nisam mogla previše, inače, jesti nagnula sam se na trosjed i promatrala društvo koje se smijalo, zabavljalo i uživalo. Smiješkala sam se i ja. Sve me to posjećalo na stara vremena. Oduvijek smo bili tako složni, radovali se takvim večerima, pa sam bila jako sretna zbog toga pošto sam znala da ćemo uvijek biti jedno uz drugoga. Zach se nagnuo kraj mene, nasmiješeno me pogledao i obgrlio jednom rukom nakon čega me poljubio. Obožavala sam ga. Svi su mogli vidjeti koliko sam zapravo tek sada bila... sretna.
