Design : xNicolex

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.


Moja inspiracija. Moja muza. <3

Arhiva:

[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]

Copyright © 2009.
By: Joelle

27.poglavlje

Ponovno nisam mogla spavati. Vrtila sam se po bračnom krevetu, ispod debelih pokrivača, ali nisam mogla zaklopiti one oči i usnuti. Razmišljala sam o razgovoru koji se odvijao između Zacha i Dylana. Zašto je Zach htio biti siguran da li će Dylan dovoljno paziti na mene? Htio je otići? Htio je nestati bez pozdrava? Hoće li me napustiti nakon što mi je obećao da će zauvijek biti kraj mene one večeri kad mu nisam dopustila da samo tako nestane? Zašto je trebao popričati s njim o tome? Zašto je uopće Dylan morao spomenuti da sam sigurnija bez Zacha?
Bio je bezobrazan prema njemu i to me živcirao. Zašto su svi ružno gledali njega, a ne mene? Zašto se nisu okomili na mene? Ipak sam ja bila ta koja ga je tjerala da pije moju krv!
Sva ova pitanja su mi se već satima vrtila po glavi, a najgore od svega što mi se i Zachovo priznanje Dylanu također vrtilo. Kako nisam prije mogla vidjeti, shvatiti što osjeća prema meni? Zašto sam bila tako slijepa, tako glupa? Osjeća li on zapravo nešto prema meni ili je Dylan to krivo protumačio? Što ako me Zach voli kao sestru?
K vragu! Uzela sam jastuk koji je stajao kraj mene i nekoliko puta udarila glavom od njega. Zašto nisam mogla prestati razmišljati o tome? Zašto mi je srce tako brzo kucalo kad razmišljala o onom dijelu njihove priče? Uzdahnula sam. Maknula sam jastuk, dignula se sa kreveta i izašla iz sobe. Morala sam malo prošetati kako bi se smirila. Znala sam da će mi jedna duga šetnjica tihom vilom dobro doći.
Spustila sam se niz stepenice što sam tiše mogla. Ostali su spavali pošto je bilo dosta kasno, pa ih nisam htjela probuditi. Nastavila sam hodati i spustila sam se na prizemlje. Prvo sam otišla u kuhinju, uzela jednu čašu vode i stavila tableticu u nju. Pretvorila se u crvenu krv, a onda sam ju popila cijelu. Duboko sam uzdahnula. Već dva mjeseca nisam ništa pila, ali sada je bilo vrijeme da to učinim. Nisam htjela da postanem luda, glupa i da počinjem ganjati ljude kako bi se najela. Spustila sam čašu na stol i izašla iz kuhinje, te se uputila u dnevni boravak. Nisam se ni trudila upaliti svijetlo, a niti televiziju. Nisam htjela da glasovi odjekuju kućom, pa da probudim ostale. Jedina svijetlost, koja je ulazila u dnevni boravak, je bila od mjesečine. Stala sam kraj prozora i pogledala u nebo. Bilo je tmurno, ali svako toliko bi nestao maleni crni oblak koji bi sklonio sunce. Pitala sam se kad će puni mjesec ponovno, kad ću ponovno morati pomoći Zachu. Sklonila sam se i sjela na trosjed, te podignula pogled prema tamnom stropu i duboko uzdahnula. Zašto se toliko mučim oko svega? Što mene točno zabrinjava? Očito ni sama nisam znala.
„Joelle?“ –Lee je odjednom upalio svijetlo.
Skonila sam pogled pošto su me oči zaboljele jer sam previše bila u mraku, a kad su se već navikle na svijetlo, okrenula sam se prema njemu. Promatrao me pospano.
„Što radiš ovdje?“ –upitala sam ga.
„Znam da si pokušavala biti tiha, ali čuo sam te kako izlaziš iz sobe.“ –odgovorio mi je i zijevnuo. „Opet te nešto muči da ne možeš zaspati?“
„Ne.“ –odmahnula sam glavom.
„Kako vam je bilo?“ –sjeo je kraj mene.
„Dobro.“ –odgovorila sam.
„Bilo je loše?“ –uzvratio je.
„Nije. Zašto?“
„Ne vidim da si oduševljenja!“
„Ma bilo je dobro. Upoznala sam Dylanovog tatu!“
„Starog Hamorta?“
„Da. Čini mi se kao dobar čovjek i također želi mir među nama, kao i ja, ali...“
„Ali?“
„Nisam se osjećala najbolje u njegovom društvu. Ježila sam ga se i... ne znam! Bojala sam ga se!“
„Nešto ti je loše učinio?“
„Ne. Bio je dobar, ali nisam se osjećala sigurno!“
„Možda jer si bila među Samarijima!“
„Ne znam.“ –odmahnula sam glavom i pogledala ga. „Znaš što se dogodilo?“
„Što?“ –pogledao me.
„Poklonili su se Zachu.“
„I to te začudilo?“
„Da. Tebe ne?“
„Pa... Zach je nekada bio njihov! Poštuju ga!“
„To mi je i Dylan rekao.“
„Družiš se previše s tim dečkom, ha?“
„Samo... prijatelji smo...“ –odmaknula sam pogled.
Nadala sam se da me neće pitati više ništa i da će prekinuti s onim pitanjima. Nisam htjela da itko od muškaraca zna da me poljubio.
„Sviđa ti se?“ –upitao me.
„Tko?“ –podignula sam pogled.
„Dylan?“
„Ne znam. Vjeruj mi... ne znam!“
„Kako ne možeš znati da li ti se itko sviđa ili ne?“
„Ma... zbunjuje me dosta stvari u zadnje vrijeme. Više ništa ne razumijem!“ –uhvatila sam za glavu.
„U redu je, Jo. Smiri se.“ –potapšao je po ramenu. „Najbolje je da se ideš odmoriti!“
Klimnula sam glavom i pozdravila ga, te izašla iz sobe. Penjala sam se stepenicama na kat. Trebala sam malo odmora, no... Hoću li zaspati? Hoću li moći zatvoriti oči i malo usnuti?
Otvorila sam vrata sobe, zakoračila sam u nju i legla na krevet, te se pokrila dekama. Okrenula sam se na bok, sklupčala se pošto mi je bilo hladno i pogledala prema prozoru. Zatvorila sam oči i pokušala spavati. Bila sam previše umorna da bi ih dalje mogla držati širom otvorene.

Kako je netko lupao na ulazna vrata moje sobe tako sam ja polako otvarala oči. Bila sam pospana jer se nisam pretjerano naspavala.
„Hej, Joelle!“ –ispred mene se pojavila Nicol.
„Hej...“ –zijevnula sam.
„Probudila sam te, ha?!“
„Da.“
„Nema veze. Nisam mogla više čekati da se probudiš. Moraš mi ispričati kako ti je bilo!“
„Bilo je dobro. Nisu bili bezobrazni prema meni, nego pretjerano dobri?“
„Kako?“
„Klanjali su mi se, pozdravljali me... Nitko od njih me nije loše gledao! Osim Torry i Lillian, naravno!“
„Njih ni ne brojim! A Dylan i ti?“
„Poljubio me.“
„Što?! Poljubio?!“ –Nicol je ostala šokirana. „I kako su ostali reagirali na to?“
„Pljeskali su.“ –odgovorila sam.
„Čovječe...“ –nasmiješila se. „Sretna si?“
Pokucali su na vrata i to me spasilo pošto ni sama nisam znala da li sam sretna ili ne jer mi se u glavi vrtio Zachov izraz lica kad me poljubio. Okrenule smo se prema njima i provirio je Zach.
„Doručak, cure.“ –uzvratio je.
Pogledao je u mene i nije micao onaj svoj zamišljeni medeni pogled. Odmahnula sam glavom pošto sam se previše zabuljila u njega, pa sam samo klimnula u znaku da sam ga čula. Okrenuo se i zatvorio vrata.
„Nešto se dogodilo među vama?“ –upitala me Nicol.
Odmahnula sam glavom. Pa kako sam joj mogla spomenuti da sam čula njihov razgovor? Slomila bih joj srce da joj priznam da sam čula kako se sviđam Zachu, a ona je godinama trčala za njim iako je to uporno pokušavala sakriti.