|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Moja inspiracija. Moja muza. <3
[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]
Copyright © 2009.
By: Joelle
Ponovno nisam mogla spavati. Ležala sam na terasi i gledala u zvijezdano nebo. Primjetila sam mjesec. Uskoro bi trebao biti pun. Uzdahnula sam. Glava me užasno boljela pošto sam razmišljala cijelo vrijeme o tome što Samari grupa radi s nama i što Vijeće želi učiniti. Uskoro bismo trebali dobiti odgovor pošto sutra Keith i Lee odlaze k njima. Htjela sam što prije znati što žele od nas, zašto su nas spojili kad dobro znaju koliko se ne slažemo i da bi uskoro mogao izbiti rat između nas. Iako sam se jako trudila ne razmišljati o svemu tome pošto to nije bio moj posao, nisam mogla. Glava mi je već pulsirala od brige. Bojala sam ih se, a najviše sam se bojala zbog pogleda koje sam davala Dylanu. Zašto me morao gledati onako? Zašto me morao promatrati kao da želi nešto od mene?! Nisam spavala kako treba u ovih nekoliko dana jer me previše brinulo to moje ponašanje. Nisam smjela... dobro znam da nisam smjela toliko razmišljati o njemu, ali kao da mi se uvukao pod kožu. Nisam znala da li je to od straha ili nečeg drugog što je meni jako bilo nepoznato, ali htjela sam da to razmišljanje što prije prestane.
„Joelle...“ –okrenula sam se i vidjela Keitha iza sebe.
„Probudila sam te?“ –upitala sam ga dizajući se s poda.
„Ne. Išao sam po čašu vode, pa sam te ugledao ovdje.“
„Oh... oprosti...“
„Nema veze.“ –slegnuo je ramenima. „Što radiš još budna?“
„Ne mogu spavati već danima.“ –odgovorila sam. „Uostalom, sutra je subota, pa mogu spavati koliko god želim!“
„Zbog čega ne možeš spavati?“ –približio mi se. „Nešto te muči?“
„Recimo.“
„Pričaj!“
„Ma... samo se pitam što će Vijeće sutra reći!“
„Ne znam, Jo.“ –nastavio je. „Jako me čudi to njihovo ponašanje. Morali su nas prvo izvijestiti kako bismo se zajedno dogovarali!“
„Ali...“ –zbunjeno sam ga pogledala. „Ne mrzimo li mi Samarije?“
„Da.“ –klimnuo je glavom. „Ali svejedno su nas morali izvijestiti.“
„I što bi rekao da su te... izvijestili!“
„Rekao bi... NE, naravno.“
„Možda imaju dobar razlog zbog kojeg su nas spojili!“
„Postojao dobar razlog ili ne, ne zanima me. Nije normalno što su to učinili! Jednostavno je... Glupo i...“
„Znam, Keith, znam!“
„Ne razumijem kako su mogli biti tako glupi! Uopče ne razmišljaju što nam rade. Desetlječima smo u ratu i odjednom oni nešto pokušavaju!“
„Ok, ok... smiri se!“ –uzvratila sam osmijehom.
„Ma kad mi jednostavno idu na živce. Bijesan sam sada!“ –rekao je ljutito.
Odjednom je rukama razbio ogradu terase na kojima je imao odložene ruke. Pogledala sam u njega. bio je jako bjesan, ljut i... nisam ga prepoznala u onom trenutku. Nikad prije nije bio onakav. Uvijek sam ga poznavala kao mirnog dečka, ali tada se odlično moglo vidjeti kakav je bio. Inače, on je imao mnogo jaču snagu nego svi ostali vampiri. Svatko od nas je imao skrivenu moć koju bismo upotrijebili u ratu s drugim vampirima.
„Najbolje bi bilo da se naspavaš.“ –potapšala sam ga po ramenu. „Sutra je stresni dan, pa...“
„Imaš pravo.“ –pogledao me i nasmiješio se. „Ideš i ti?“
„Ma... ne...“ –odgovorila sam pomalo nesigurno. „Ovdje lakše razmišljam, pa ću ostati još neko vrijeme.
„Kako god želiš, ali nemoj predugo. Znaš da može biti opasno.“
„Nema ovdje opasnosti.“
„Svugdje ima opasnosti, Joelle. Zapamti to!“
Zvučio je tako ozbiljno, a ja sam začuđeno gledala u njega. Klimnula sam glavom, a on mi se nasmiješio, te je otvorio vrata terase i zakoračio u kuću, te nestao iza zavijesa. Spustila sam pogled. Razmišljala sam o tome što će mu sutra Vijeće reći i da li će promjeniti mišljenje kad Keith i Lee obrazlože razloge zbog kojih se Samari grupa nebi trebala nalaziti s onima iz Tipe.
Okrenula sam se onda ispred sebe, podignula pogled prema nebu. Pokušavala sam umiriti svoje misli, te ublažiti glavobolju koja me obuzela od svih onih loših razmišljanja. Uzdahnula sam duboko. Ne znam zašto samu sebe uopće toliko mučim pošto to nije moj zadatak. Trebala bi uživati i biti mirna kao i svi ostali iako nije ni njima lako, ali ja sam totlna suprotnost. Previše me zabrinjavaju neke stvari.
Odjednom sam čula šuškanje oko sebe. Okretala sam se, ali nigdje nisam vidjela nikoga. Spustila sam pogled prema dvorištu. Nešto je bilo ondje pošto sam vidjela kako se grmlje i trava ljuljuškaju. Skočila sam sa terase i zadržala se čvrsto na tlo. Trčala sam tamo gdje sam vidjela da se vuklo netko ili nešto. Ubrzavala sam i vidjela nekoga na kraju dvorišta. Potrčala sam ondje, ali odjednom je netko poskočio ispred mene. Proderala sam se i pala na pod.
„Sad me se i bojiš?“ –upitao me Zach ozbiljno.
„Zach...“ –uzdahnula sam. „To si samo ti...“
„A mislila si da je netko drugi?“ –pružio mi je ruku.
„Jesam.“ –uhvatila sam ju i podignula se sa poda.
„Zašto?“
„Vidjela sam kako netko hoda po dvorištu.“
„To sam bio samo ja. Htio sam biti siguran da nema opasnosti!“
„Trebao si mi javiti prije nego si to odlučio činiti.“
„Nisam uopće znao da si još budna.“
Klimnula sam glavom. Pogledao me od glave do pete, okrenuo se i otišao prema ulazu u kuću. Uzdahnula sam i požurila korak za njim. Uhvatila sam ga za ruku, a on ju je pogledao i onda podignuo pogled prema meni.
„Zašto si takav prema meni?“ –upitala sam ga.
„Kakav?“ –zbunjeno će on.
„Udaljuješ se iz dana u dan sve više od mene.“
„Nije istina.“
„Istina je! Uopće ne pričaš o svojoj prošlosti!“
„Kad nije zanimljiva.“
„Mene zanima! Želim znati što se s tobom dogodilo i zašto toliko mrziš Samari grupu. Od svih znam razlog, ali od tebe nemam niti jedan!“
„Jednostavno ih mrzim.“
„Zašto mi ne možeš vjerovati?“
„Vjerujem ti!“
„Nije uopče istina! Ne znam ni tko si više...“
„Možda je tako najbolje da ostane.“ –otrgnuo je svoju ruku iz mog stiska i ušao je u kuću.
Gledala sam za njim. Bila sam šokirana njegovim ponašanjem. Nisam znala što sam mu učinila da se tako ponaša i zašto se toliko udaljio od mene. Kad smo bili mlađi je toliko bio dobar, simpatičan, uvijek mi se smiješkao i družio se sa mnom, ali u zadnje vrijeme je bio neprepoznatljiv. Nije mi više dopuštao da mu se približim i to me najviše boljelo pošto bi voljela znati ako ga nešto muči jer je on uvijek bio uz mene kad sam ga trebala. Željela bi i ja jednom biti kraj njega kad mu zatrebam. Spustila sam pogled i ušla u kuću, te zatvorila ulazna vrata. Vidjela sam Zacha na stepeništu drugog kata. Gledao je u mene, a ja sam spustila ponovno pogled.
