Design : xNicolex

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.


Moja inspiracija. Moja muza. <3

Arhiva:

[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]

Copyright © 2009.
By: Joelle

18.poglavlje

Izležavala sam se na krevetu. Moja soba je bila tamna, a jedina svijetlost je ulazila iz prozora zbog mjesečine i zvijezdanog neba.
Razmišljala sam o proteklih tjedan dana. Skrivečki sam se nalazila s Dylanom, pričala s njim i... iako su mi godili naši razgovori, osjećala sam se loše. Imala sam osjećaj kao da izdajem svoju grupu, a to nipošto nisam željela. Razmišljala sam što trebam učiniti dalje. Pitala sam se da li trebam prekinuti one tajne izlaske ili nastaviti. Bojala sam se reakcije svojeg društva i zbog toga im nisam mogla reći što se dešava sa mnom, iako su oni bili odlični prema meni. Osjećala sam kao da ih varam jer su se brinulu za mene, pogotovo Zach, koji bi na, svakom krivom potezu Dylanovih zaštitara i slijedbenika, poskočio preda mnom. Štitio me i...
Što sam to radila? Izdajem ih... znala sam da ih izdajem... Suze su mi dolazile na oči. Kako sam im mogla to činiti nakon što su oduvijek bili tako dobri prema meni?! Trebala sam se maknuti od njega, znala sam da sam to trebala učiniti, ali... kako? Kako bi se mogla maknuti od njega kad obožavam odlaske u školu samo kako bi ga vidjela. Uzdahnula sam. Nešto sam morala učiniti... Nisam smjela dopustiti da povrijedim važne osobe u mom životu, ali to je značilo da bi mogla povrijediti samo samu sebe jer bi trebala odustati od razgovora s Dylanom, a to nipošto nisam željela.
Pogledala sam u prozor i primjetila puni mjesec. Puni mjesec, k vragu! Dignula sam se naglo iz kreveta. Kako to prije nisam mogla vidjeti? Kako sam glupa! Razmišljam samo o sebi, a ne o Zachu. Istrčala sam iz sobe. Sigurno je patio trenutno. K vragu... Kako sam mogla biti tako sebična?! Kako sam glupa, kako sam glupa, kako sam glupa... Požurila sam do vrata njegove sobe. Nije mi otvarao. Bila sam prestravljena. Gdje je mogao biti trenutno? Gdje se mogao nalaziti? Potrčala sam niz stepenice i ugledala Leeja kako se penje stepenicama.
„Ne spavaš?“ –upitao me.
„Gdje je Zach?“ –prišla sam mu.
„Nemam pojma. Zadnji put sam ga vidio na katu!“ –slegnuo je ramenima.
„K vragu!“ –odmahnula sam glavom i potrčala niz stepenice.
„Joelle, što se dogodilo?!“ –viknuo je.
Nisam ga slušala i nisam mu mogla odgovoriti pošto sam previše bila zabrinuta za Zacha. Morala sam ga nastaviti tražiti. Spustila sam se na prizemlje i provirila u dnevni boravak. Ondje su sjedili Keith, Cale i Nicol.
„Gdje je Zach?“ –upitala sam ih, a oni su se okrenuli prema meni. „Zach?! Gdje je?!“
„Prije pola sata je bio ovdje.“ –rekla je Nicol.
„Nešto se dogodilo?“ –pogledao me Cale.
„Danas je puni mjesec. Ne znam gdje je!“ –uzdahnula sam.
„Nije mogao otići daleko!“ –Keith se dignuo s trosjeda. „Mi ga idemo tražiti izvan kuće, a ti ga potraži doma!“
Klimnula sam glavom i potrčala ponovno na kat. Otvarala sam vrata svake sobe i ponovno otišla do njegove. Pokucala sam na vrata, ali nije se javljao. Bila sam zabrinuta. Kucala sam i dalje. Trebao je biti negdje, a najvjerojatnije je i bio u sobi, ali nije mi se htio javiti. Polako sam spustila kvaku. Vrata su bila otvorena i gurnula sam ih do kraja.
Ostala sam šokirana. Zach je ležao na podu, držao se čvrsto za srce i teško je disao. Pokušavao je dohvatiti malo zraka, ali nije mu uspjevalo. Potrčala sam k njemu i kleknula kraj njega. Podignula sam mu glavu na koljena. Primjetila sam kako mu se boja očiju mjenja cijelo vrijeme. Bile bi crvene, a onda plave, pa ponovno crvene i ponovno plave... Užasavala sam se onog trenutka. Bila sam zabrinuta za njega. Znala sam da ga boli, da ne može trpiti toliko onu prejaku bol. Zarezala sam si ponovno vrat i podignula Zacha u sjedećem položaju. Nagnula sam ga na krevet i približila mu se vratom. Osjetila sam ugriz. Znala sam da više nije mogao izdržati, da je trebao što prije moju krv. Stiskao je moja ramena, koja su me počela boljeti, ali trpila sam. Morala sam trpiti kako bi njemu bilo bolje. Osjetila sam kako pije moju krv i bilo mi je drago pošto sam znala koliko mu to doista pomaže. Osjećala sam se dobro i nije mi bilo loše kao i prvi put. Znala sam da moram izdržati bol iako je bio nježan prema meni.
Čula sam kako netko trči prema sobi, a vrata sam pustila širom otvorena. Krajičkom oka sam pogledala prema njima. Keith, Lee, Cale i Nicol su šokirano stajali pred vratima i gledali u mene. Primjetila sam kako je Nicol spustila pogled. Bila je tužna i uzdahnula je. Okrenula se i otišla. Bilo mi je žao što joj to moram činiti, što mora gledati kako njen voljeni dečko pije tuđu krv, ali bilo je potrebno. Bila sam mu... ja potrebna.
Osjetila sam kako je Zach izvadio zube iz mog vrata. Pogledala sam ga, a on je tužno maknuo pogled od mene. Imao je krvave usne i bradu. Pogledala sam u svoje prijatelje, a oni su samo klimnuli glavom i udaljili se od sobe nakon što je Keith zatvorio vrata kako nas nitko ne bi gledao. Okrenula sam njegovu glavu prema sebi.
„Što je, Zach?“ –upitala sam ga. „Zašto me ne možeš gledati?“
„Kako te mogu gledati nakon ovoga što sam ti napravio?“ –uzdahnuo je.
„Znaš i sam da je potrebno što to činimo!“
„Joelle... mislim da bi se stvarno trebala maknuti od mene. Brinem se o tebi i držim Dylana podalje od tebe kako ti ne bi naudio, ali zapravo sam ja taj koji te ozlijeđuje cijelo vrijeme!“
„Ne pričaj gluposti, Zach.“
„Ozbiljan sam.“ –uzvratio je. „Mislim da bi bila sigurnija dalje od mene!“
„Ne!“ –odmahnula sam glavom. „Sigurna sam jedino kraj tebe. Uostalom, potrebna sam ti. Bolje ti je kad sam ja uz tebe i kad... znaš...“
„Predobra si, Joelle.“ –uzdahnuo je Zach.
„A ti se previše brineš!“ –nasmiješila sam se.
Nisam se ni snašla, a našla sam se u njegovom zagrljaju. Grlio me snažno, snažnije nego inače... Bila sam začuđena njegovim zagrljajem. Čula sam ubrzane otkucaje njegovog srca pošto sam mu bila nagnuta na prsima. Njegovi su me otkucaji umirivali... Osjećala sam se ugodno, magično i kao da se nalazim... u raju.
„Moram obaviti nešto.“ –trgnula sam se i odmaknula se od njega. „Odmori se, ok?“
„Mislim da bi se ti trebala odmarati.“ –rekao mi je.
„Imam cijelu noć za odmaranje. Dobro sam, bez brige!“ –namignula sam mu.
Krenula sam prema vratima i okrenula se iza sebe. Još je gledao u mene dok je stajao na isto mjesto. Nasmiješila sam mu se, pozdravila ga i izašla iz njegove sobe. Morala sam otići kod Nicol i popričati s njom. Pokucala sam na vrata sobe i otvorila ih. Stajala je kraj prozora i gledala u mene, a onda je pogledala u prozor.
„Hej, Nicol...“ –uzvratila sam i zatvorila vrata. „Moram popričati s tobom.“
„U redu je, Joelle.“ –rekla mu je ozbiljno. „Nemaš se zbog čega brinuti!“
„Moram popričati s tobom. Osjećam se loše!“
„Rekla sam ti da je u redu. Voljela bih da... da jednom mogu biti uz njega kao što si ti, ali to doba je prošlo!“ –okrenula se prema meni. „Tebe treba, Joelle, a ne mene.“
„Nicol...“ –nastavila sam.
Odmahnula je glavom i nasmiješila sam se. Znala sam da me pokušava smiriti i uvjeriti kako joj je svejedno što je vidjela onu scenu, ali dobro sam znala da ju to užasno boli. Približila sam joj se i snažno ju zagrlila. Zajecala je... Osjećala sam se loše zbog toga. Pomalo sam se i krivila.