Design : xNicolex

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.


Moja inspiracija. Moja muza. <3

Arhiva:

[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]

Copyright © 2009.
By: Joelle

5.poglavlje

Probudila sam se, ali nastavila sam ležati na krevetu. Nisam znala želim li se dići ili ne. Bojala sam se onoga što me moglo čekati u školi, pa sam razmišljala o tome da bi najbolje bilo ostati kod kuće. Kucanje mi je odvratilo misli, pa sam podignula glavu i gledala u vrata kako se otvaraju. Zach me pogledao u mene, a ja sam se začudila što sam ga vidjela ongdje pošto sam pomišljala kako je ljut na mene zbog jučerašnjeg razgovora koji nipošto nije završio dobro. Gledala sam u njega, a i on u mene.
„Što radiš ovdje?“ –upitao me iznenada.
„Ležim.“ –odgovorila sam i okrenula glavu prema prozoru.
„Ne namjeravaš ići u školu?“
„Ne.“
„Zašto?“
„Ne ide mi se. Ne želim se suočiti s njima!“
„Ili s njim?“
„Molim?“ –okrenula sam se naglo prema njemu.
„Primjetio sam koliko si promatrala Dylana jučer. Pretpostavljam da se bojiš ići i ponovno buljiti u njega!“ –odgovorio je.
„O čemu pričaš?!“ –već sam se ljutila u onom trenutku.
„Bojiš se suočiti s njegovim pogledom jer znaš da je to pogrešno!“ –uzvratio je grubim glasom.
„Izlazi iz moje sobe!“ –proderala sam se. „Ako me toliko misliš vrijeđati onda te trenutno ne želim vidjeti!“
Odmahnuo je glavom, ljutito puhnuo i zalupio vrata na izlasku. Bila sam bijesna na njega što se tako ponašao, što nije znao kako se osjećam, ali... Nisam znala niti ja što osjećam u onom trenutku niti što da mislim. Možda je imao pravo. Možda se stvarno nisam željela suočiti s Dylanom pošto je on bio dečko iz druge grupe. Odmahnula sam glavom. Znala sam da ne smijem razmišljati o njemu, da Zach nije govorio istinu.
Dignula sam se s kreveta i krenula prema prozoru. Povukla sam zavijese i sunce mi je zapičilo u oči. Skonila sam ga rukom kako bi bolje mogla vidjeti. Vani je bilo predivno vedro nebo. Nasmiješila sam se odmah. Obožavala sam ugledati lijepo vrijeme kad sam se probudila na krivu nogu ili me netko razbijesnio samo nekoliko minuta prije. Ugledala sam Zacha na terasi. Pričao je s Nicol i vidjela sam koliko su oboje bili ozbiljni, ali ona je bila tužnija. Podignuo je ruke i odmahnuo glavom, nakon čega se ljutito udaljio. Pogledala sam onda u Nicol. Nije izgledala najbolje. Tužno je spustila pogled i nagnula se na terasu. Mogla sam vidjeti njenu tugu i uzdahnula sam. Znala sam koliko joj je stalo do njega, ali nisam shvaćala što on točno osjeća prema njoj niti da li osjeća nešto više od prijateljstva. Spustila sam pogled i povukla ponovno zavijese, nakon čega sam otvorila ormar i pogledala što obući.

Izlazila sam iz sobe i zatvorila vrata. Ugledala sam Leeja na kraju hodnika, koji je izlazio iz svoje sobe. Nasmiješio mi se kad me ugledao, kao i ja njemu, pa mi se približio.
„Dobro jutro, Joelle.“ –uzvratio je. „Naspavala si se?“
„Recimo.“ –slegnula sam ramenima. „Ti?“
„Ja sam se odlično naspavao.“
„Mogu te nešto pitati?“
„Uvijek.“
„Keith i ti se niste raspitali kod Vijeća zbog čega su nam spojili škole?“
„Nismo jer se trebamo najaviti, pa trebamo otići pri kraju tjedna.“
„Odlično.“
„Bez brige, malena. Sredit ćemo mi to!“
Nasmiješila sam se. Znala sam da bi uskoro ono moglo biti gotovo i da više nećemo morati dijeliti školu sa Samari grupom. Jedva sam ih podnosila. Mrzila sam ih jer su me uništili, jer više nisam imala obitelj. Iako sada imam jednu novu, koju obožavam i volim, ne mogu zaboraviti onu staru. Voljela sam svoje roditelje i svoje tri sestre, a oni su mi ih oduzeli.
Lee je otvorio vrata kuhinje, pa smo zakoračili u nju. Mirisala je odlično. Nicol je stajala za sudoperom i prala prljavo suđe dok su Zach, Cale i Keith sjedili za stolom. Primjetila sam da Zach gleda u mene, ali odmah je maknuo pogled. Spustila sam pogled, povuka stolicu kraj njega i nagnula se na ruku, te pogledala prema prozoru. Promatrala sam grane stabla, kraj kuhinjskog prozora, koje su se polako njihale na vijetru. Uzdahnula sam. Nisam željela da se Zach ljuti na mene niti da se ja ikad ljutim na njega. Znala sam da smo oboje malo prije pretjerali pošto nismo razmišljali o čemu pričamo iako... mislim da je on imao pravo. Trebala bi ići u školu i suočiti se s Dylanom. Trebala sam mu pokazati gdje mu je mjesto, a ono zasigurno nije bilo među nama.
„Joelle?“ –uzviknuo je Cale, pa sam se naglo okrenula prema njemu.
„Molim?“
„Dobro si?“
„Ehm... da... Samo sam se zamislila. Pričao si o nečemu?“
„Zach je rekao da ne namjeravaš u školu.“
„Nisam namjeravala, ali ipak sam odlučila ići.“ –pogledala sam u Zacha.
Primjetila sam da me krajičkom oka gleda. Izraz lica mu je bio ozbiljan i nije pokazivao niti malo osmijeha. Uzdahnula sam tiho kako me nitko ne bi čuo i pogledala sam nasmiješeno ostale.
„A postojao je razlog zbog kojeg nisi htjela ići?“ –upitao me Keith.
„Gluposti.“ –odmahnula sam glavom pokušavajući ga smiriti.
Znam koju bi frku dignuo oko svega samo da sazna o čemu razmišljam i što me mući.
„Možda se jednostavno nije osjećala dobro. Jelda?“ –nasmiješila mi se Nicol.
Nicol me inače izvlačila i kad nije znala što me točno mući. Klimnula sam glavom i nasmiješila sam joj se. Obožavala sam ju zbog toga i oduvijek je bila uz mene, kad god sam ju trebala i kad nitko nije trebao znati što se sa mnom događa.

Zach je parkirao auto na školskom parkiralištu. Izašli smo iz njega i laganim hodom smo krenuli prema ulazu. Nisam razmišljala uopće o Samari grupi, nego samo o pričanju s prijateljijma. Vidjela sam kako se i Zach malo opustio, ali sve se promjenilo kad smo ugledali Dylanovu grupu kraj ulaza. Ozbiljili smo se i uzdignute glave nastavili prema ulazu. Zach je otvorio vrata. Podignula sam pogled prema njemu i shvatila da gleda nekoga. Okrenula sam se. Dobro sam mogla vidjeti poglede koje su si Dylan i on davali.
„Idemo.“ –povukla sam ga sa sobom. „Znaš dobro da se ne smijemo kačiti s njima.“
„Nisam ja taj koji traži probleme.“ –rekao mi je hladno i nastavio svojim putem.
Odmahnula sam glavom i zbunjeno gledala za njim. Mrzila sam kad se ponašao tako hladan prema meni, kad je bio tako.... nepoznat za mene. Vidjela sam kako me Nicol čeka na kraj hodnika, pa sam se trgnula i potrčala prema njoj. Osjetila sam poglede na sebi. Zastala sam i okrenula se oko sebe. Nalazila sam se među onima iz Samari grupe. Nije mi bilo najbolje i bilo mi je pomalo loše. Mrzila sam njihove poglede, mirise jer sam imala osjećaj kao da se nalazim ponovno u prošlosti i da se spremaju napasti moje voljene.