|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Moja inspiracija. Moja muza. <3
[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]
Copyright © 2009.
By: Joelle
Bila je noć. Hodala sam po kući dok je cijelo društvo spavalo, ali ja nisam mogla zatvoriti oči. Razmišljala sam o dolasku Samari grupe u našu školu. Prvi dan nije prošao najbolje, ali moglo je biti puno gore. Pitala sam se zašto svi slušaju toliko Dylana, zašto ga gledaju s toliko poštovanja i rade što god im on kaže. Lillian nas je mogla napasti iako bi se tada našla u lošoj situaciji pošto bi je cijela Tiper grupa napala, ali prekinula je kad se on pojavio.
Razmišljala sam, također, i o tome da cijelo vrijeme, otkad sam ga vidjela, razmišljam o njemu. Nisam smjela jer je bio dečko kojeg sam mrzila. Mrzila sam cijelo njegovo društvo zbog onoga što su učinili mojoj obitelji, koja mi je značila sve na svijetu. Iako sam znala da ne smijem toliko razmišljati o njemu, morala sam. Nešto me privlačilo kod onog njegovom tajanstvenog pogleda s kojim me previše gledao. Možda ga je čudilo što sam toliko buljila u njega jer je čak i Zach to shvatio. Nije previše pričao sa mnom nakon toga. Predpostavljam da je jako ljut na mene što sam obraćala toliko pozornosti na njega.
Zach ih je također prezirao, mrzio iz dna duše, ali nikad nisam čula njegovu priču niti razlog da mi obrazloži svoje razmišljanje. Bio je toliko udaljen od mene iako sam mu se pokušavala približiti, ali ništa nije pomagalo. Približila sam se vratima terase i odmaknula zavijesu.
Zach je stajao ondje i zamišljeno gledao oko sebe. Sviđao mi je onaj njegov zamišljen pogled jer sam oduvijek željela znati o čemu razmišlja i znala sam da ću jednom uspjeti. Polako sam otvorila vrata i zakoračila na terasu. Zapuhao je vjetar. Nije mi bilo hladno, nego samo ugodno. Podignula sam pogled prema nebu. Bilo je zvijezdano, predivno, a polumjesec je osvijetljavao terasu na kojoj smo se mi nalazili. Shvatila sam da me nije otrkio, pa sam se odlučila šuljati i preplašiti ga. Polako, tiho i na prstima sam hodala prema njemu i bila mu jako blizu.
„Što radiš budna, Joelle?“ –iznenada me upitao.
„Ma nemoguće...“ –uzdahnula sam. „Zašto me uvijek otrkiješ?“
„Jer već godinama to pokušavaš činiti.“ –okrenuo se prema meni, malo mi se nasmiješio i ponovno uozbiljio.
„Jednom hoću, samo da znaš.“
„Jedva čekam!“
„Što ti radiš budan?“
„Nisam mogao zaspati, pa sam došao malo uživati na zraku. Ti?“
„Isto.“
„Ili te možda nešto drugo mući zbog čega ne možeš zaspati?“
„Ništa ti ne promakne, ha?“ –nasmiješila sam se i nagnula na ogradu terase.
„Što se tebe tiće... ne.“ –rekao mi je. „Brineš se zbog dolaska onih kretena?“
„Da.“ –klimnula sam glavom. „Imam neki predosjećaj u vezi toga.“
„Kakav?“
„Vjeruj mi, ne znam. Ne mogu shvatiti da li se radi o lošem ili dobrom predosjaćeju!“
„Ni ja ne bih znao.“
„Ti? Što misliš o tome?“
„Mislim da je Vijeće pogriješilo što su ih poslali k nama. Svi znaju koliko se mi slažemo!“
„Slažem se s tobom, ali... Keith je pokušao saznati zbog čega su to napravili?“
„Nije.“ –odmahnuo je glavom.
„Možda...“ –pogledala sam ga. „Možda su to učinili kako bismo postali bolji jedni prema drugima!“
„Joelle, ti to mjenjaš mišljenje o njima?“ –ljutito me pogledao.
„Ne, nego...“
„I bolje ti je! Ne želim te posjećati što su ti oni napravili!“
„Zach...“
„Laku noć!“
Udaljio se od mene. Nije me želio ni pogledati koliko je bio bjesan na mene. Gledala sam u njega. Ušao je u kuću i udario vratima terase. Uzdahnula sam jer sam znala da je sada još više ljut na mene i da sam zabrljala. Podignula sam pogled prema nebu i razmišljala sam o tome što sam upravo rekla. Možda vampirsko Vijeće to pokušava učiniti, možda više ne žele da se svađamo, ali... znala sam da se oni nikada ne mjenjaju, da je nemoguće da postanu bolji. Okrenula sam se i vratila u kuću, te sam krenula prema sobi. Zastala sam ispred Zachove, te prislonila glavu na nju pokušavajući poslušati da li priča s nekim. Čula sam glasove.
„Zach... znaš dobro kako stvari stoje!“ –čula sam Nicolin glas.
„Znam, Nicol, bolje nego ti, ali ne mogu si pomoći.“ –uzdahnuo je.
Spustila sam pogled i udaljila se. Nisam željela biti ondje, slušati o čemu pričaju pošto je to bila stvar između njih dvoje i vjerojatno se Nicol pokušavala približiti njemu, pa je najbolje bilo da se maknem od njih. Morala sam joj dopustiti da mu se približi iako bi me boljelo da priča s njom o svojim privatnim stvarima, a ne sa mnom pošto mi je stalo do njega.
Otvorila sam vrata svoje sobe i ugledala Calea ispred prozora. Okrenuo se prema meni, a ja sam zbunjeno pogledala u njega pošto nisam znala što je radio ondje. Zakoračila sam u nju i zatvorila vrata sobe.
„Što radiš ovdje?“ –upitala sam ga.
„Nisam mogao spavati, pa sam došao vidjeti što ti radiš.“ –odgovorio mi je Cale.
„Šetala sam se.“
„Vidio sam te sa Zachom. Posvađali ste se?“
„Recimo da... smo imali neugodan razgovor!“
„Vjerujem da ste se nekako zakačili zbog onih kretena!“
„Ma tako nešto.“
„Počela si se slagati s time da su se pojavili u školu?“
„Ne znam, Cale.“
„Znaš da to nije dobro? Vijeće je pogriješilo što su ih doveli k nama!“
„Znam da nije dobro. I ja samu sebe živciram što tako mislim jer ih ne podnosim! Mrzim što su se uopće pojavili u našoj školi, što uopće postoje!“
„Slušaj me dobro, Joelle!“ –prislonio mi je ruke na ramena. „Nipošto im se ne smiješ približavati, jasno?“
„Jasno, kompa!“ –klimnula sam glavom.
„Ako si negdje sama i naiđeš na njih, pozovi nas nekako. Može?“
„Može... Iako mislim da se previše brineš o meni!“
„Brinem se o tebi jer znam da bi i ti za mene!“
„Naravno.“ –snažno sam ga zagrlila.
„Puštam te sada da spavaš.“ –nasmiješio mi se. „Moramo biti odmorni pošto je sutra drugi dan jer su oni debili s nama!“
„Laku noć, Cale!“ –uzvratila sam.
Nasmiješio mi se, zaželio mi laku noć i izašao iz sobe, zatvorivši vrata za sobom. Uzdahnula sam i sjela na mekani krevet. Zabrinjavao me sutrašnji dan pošto nisam znala kako bi mogao proći. Legla sam na krevet, pokrila se tankom svilenom plahtom i pogledala prema prozoru gdje sam vidjela mjesec. Zatvorila sam polako oči. Morala sam se odmoriti kako bi sutra bila raspoložena i ne bih se svađala ni sa kime, a pogotovo ne s Samarijima.
