|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Moja inspiracija. Moja muza. <3
[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]
Copyright © 2009.
By: Joelle
Sjedila sam u dnevnom boravku s Leejem, Keithom, Caleom i Nicol. Gledali smo televiziju, pričali i guštirali se u zadnjim komadićima odlične i ukusne rođendanske torte. Zach je satima bio u sobi. Niti sama nisam znala što radi ondje tako dugo pošto nije dopuštao da uđem. Vrata su mu bila zaključana svaki put kad bi pokušala uči, pa sam nakon nekog vremena i ja odustala pošto ga nisam željela gnjaviti. Znao je gdje sam ako poželi popričati s nekim, ali nisam se niti previše zabrinjavala. Vjerojatno je imao jednog od onih dana kad je htio samoću i nikoga kraj sebe. Nije mu to bio prvi put, a i svi to često radimo.
„Pod hitno nam moraš napraviti još jednu tortu.“ –uzvratio je Cale. „Uskoro nestaje, a ja bi još i još i još!“
„Dobro, Cale, dobro.“ –nasmiješila se Nicol. „Napravim ti čim budem imala vremena!“
„Sada!“ –uzviknuli smo istovremeno i počeli se glasno smijati.
„Nicol, da sam ja ti, vjerojatno mu ne bih napravio ništa.“ –rekao je Lee. „Ipak je bio godinama bezobrazan i govorio ti da mu se ne sviđa!“
„Bez brige.“ –uzvratila je Nicol. „Znam da je skrivečki uzimao kolače iz frižidera!“
„Kako znaš?“ –začudio se.
„Cale, to godinama svi znamo.“ –nastavio je Keith. „Bilo nam je čudno što bi preko noći nestali svi ukusni kolači koje nitko od nas nije ni ukusio!“
„I što s tim?“ –pomaknuo je “uvrijeđeno“ pogled. „Bili su ukusni!“
„Nitko ništa nije rekao.“ –nasmiješila sam mu se. „Moraš biti sretan što Nicol nije bezobrazna i što će ti uskoro napraviti još jednu tortu!“
„I jesam sretan!“ –nadodao je. „Što je svima danas, ljudi? Kad je puni mjesec svi ste nekako živčani ili sve krivo shvačate!“
„Puni mjesec?“ –zastala sam. „Danas je mjesec pun?“
Klimnuli su glavom. Sada sam shvatila zbog čega Zach nije izlazio iz sobe i zbog čega mi nije dopuštao da uđem. Dignula sam se sa trosjeda i istrčala iz dnevnog boravka, pa sam brzo trčala na kat, a onda počela kucati na njegova vrata. Nije mi otvarao. Bila sam bijesna na njega, u onom trenutku, ali više zabrinuta. Sigurno ga je u onom trenutku sve bolilo. Trebao je moju krv, ali nisam znala kako da uđem unutra. Prislonila sam ruke na vrata i poželila ih razbiti. Srce me bolilo na samu pomisao da sada on leži u užasnoj boli na podu. Bila sam toliko zabrinuta da sam upotrijebila svoje moći. Morala sam i bilo je potrebno. Vrata su eksplodirala u jednom trenutku. Nisam ni sama znala kako sam to mogla srediti, kako sam ih mogla razbiti, ali bila sam sretna što jesam. Ugledala sam Zacha na otvorenom prozoru. Gledao je u mene crvenih očiju. Mogla sam vidjeti njegovu bol na licu, no odmaknuo je pogled i skočio s njega.
„Zach!“ –proderala sam se i prestravljeno potrčala prema prozoru.
Pogledala sam u pod. Zach je trčao bijelim dvorištem. Što je to pokušavao učiniti? Zašto je bježao od mene? Okrenula sam se i istrčala iz sobe, pa sam vidjela ostale na stubištu.
„Što se događa?“ –upitao je Keith.
„Zach je pobjegao. Nije sav svoj jer nije popio moju krv!“ –odgovorila sam i nastavila trčati niz stepenice.
„Gdje ideš sada?“ –Lee je trčao za mnom.
„Potražiti ga.“ –viknula sam. „Potrebna mu je moja pomoć!“
„Idemo i mi s tobom. Ako nas je više, prije ćemo ga pronaći!“ –nastavio je Cale.
„Svejedno.“ –odmahnula sam glavom. „Ja uzimam njegov Jeep!“
„Joelle, ne možeš sama!“ –Nicol me pokušala zaustaviti.
„Neće mi nauditi, a nemam previše vremena da vas pričekam.“ –uzdahnula sam i otvorila vrata. „Do tada bi mogao nekome nauditi, a to nitko od nas, pa čak niti on ne želi!“
Klimnuli su glavom, a onda sam potrčala niz stepenice, pa prema njegovom automobilu. Nije me bilo briga što mi je bilo hladno jer nisam imala kaput na sebi. Važnije mi je bilo pronaći ga što prije. Nisam mogla dopustiti da nekome naudi ili da pak sebi želi nešto učiniti. Otključala sam Jeep, poskočila na sjedalo, zavezala se i upalila motor, a onda sam stisnula papučicu gasa i jurila ulicama.
Krajičkom oka sam pratila trotoare, parkove, šume u kojima bi on mogao biti, no nije ga bilo nigdje. Srce mi je ubrzano kucalo. Što ako je nekome naudio? Ubio bi sam sebe da je to učinio! Što ako je sebi oduzeo život? Nisam znala kako vampir sam sebi može oduzeti život, ali bilo me strah da on pronađe način. K vragu, Zach! Zašto moraš biti tako tvrdoglav?! Zašto me moraš odbijati kad znaš i sam da ti želim pomagati, da ti je moja pomoć jako i previše potrebna?! Bila sam bijesna na njega, prestravljena zbog njega... Kako i gdje bi ga mogla pomoći?! Nisam ni sama znala, ali trudila sam se i činila sve što sam mogla. Prolazila sam istim ulicama nekoliko puta samo kako bi bila sigurna da nije ondje ili kako bi provjerila da li se nalazi negdje gdje nisam pogledala, ali ništa od toga. Srce mi je ubrzano počelo kucati i drhtala sam jer nisam bila sigurna hoću li ga pronaći.
Ugledala sam Dylanovu limuzinu na kraju ulice, blizu potoka. Parkirala sam se kraj njegovog automobila i izašla iz Jeepa. Bila sam zbunjena pošto nisam znala što je on radio u onom dijelu grada. Inače je živio puno dalje. Čula sam udarce i poskočila od straha. Ubrzanim koracima sam pratila one zvukove od kojih sam se ježila, ali nisam htjela otići pošto sam htjela pod hitno znati što se događalo ondje. Zastala sam šokirano. Vidjela sam puno razbijenih stabla i Dylana s njegovim gorilama oko sebe. Gledali su u nešto, a onda sam i ja pogledala prema mjestu u kojem su toliko buljili. Zach je bio nagnut na zid. Bio je krvav i držao se za ruku. Zid je bio razbijen na pola. Odjednom se stvorila jaka svijetlost. Dobro sam znala čija je bila. Okrenula sam se prema Dylanu i vidjela kako se priprema za napad. Što je radio? Htio je nauditi Zachu? Htio ga je ubiti?
„Dylan, ne!“ –proderala sam se uplakano.
Okrenuli su se svi prema meni, a ona svijetlost je nestala. Potrčala sam prema Zachu i kleknula kraj njega. Podignula sam mu pogled prema sebi. Krvario je iz glave i s usne. Jedva je imao otvorene oči, a one nisu bile crvene kao što jesu prije nego je izašao iz kuće. Bio je krvav, teško je disao i držao poluotvorene oči. Srce mi je ubrzano kucalo. Bila sam jako zabrinuta za njega i suze su mi nastavile kliziti niz lice.
„Joelle, makni se!“ –viknuo je Dylan.
„Jesi li ti normalan?!“ –proderala sam se toliko glasno i bijesno da je šokirano pogledao u mene i napravio nekoliko koraka unazad.
„Molim te, Joelle! Nije sada vrijeme za takve scene!“
„Što radiš?! Pokušavaš ga ubiti!“
„Joelle, pokušao nas je ubiti! Zach nije osoba do kakve ti je stalo! Mogao bi ti nauditi!“
„Šuti!“
„Makni se, odmah! Moramo ga dokrajčiti prije nego te ubije!“
„Moraš dokrajčkiti i mene onda!“
„Joelle!“ –čula sam Keithov glas.
Moji su prijatelji trčali prema meni. Zastali su šokirano, a onda bijesno pogledali prema Dylanovom društvu. Lee i Cale su pomogli Keithu da podigne Zacha s poda. Bio je težak pošto nije mogao držato ravnotežu od ozlijeda. Nicol je gledala u mene. Obrisala sam suze i pogledala krajičkom oka u nju. Kad me htjela povući, odmaknula sam ruku i krenula prema Dylanu. Stala sam pred njim i pljusnula ga.
„Rekla sam ti da nikad ne ideš protiv mojih prijatelja, jasno?!“ –ljutito sam rekla.
„Joelle, to je bilo za tvoju sigurnost.“ –uzdahnuo je.
„Ne želim da mi se ikada približavaš, da ikada išta progovoriš sa mnom i da mi se javiš, jasno?!“ –okrenula sam se, a on me povukao za ruku.
„Što to znaći?“
„Da je među nama gotovo!“
Gurnula sam ga, okrenula se i požurila korak prema Nicol. Bila sam bijesna na njega i htjela sam se što prije udaljiti s onog mjesta. Nisam mogla više biti ondje jer bi inače naudila Dylanu više nego što sam željela.
