|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Moja inspiracija. Moja muza. <3
[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]
Copyright © 2009.
By: Joelle
Ostatak dana me Zach nastavio izbjegavati što me užasno živciralo. Svaki put kad bi se posvađali ili kad bi on bio ljut zbog nečega, izbjegavao me. Nikada nije mogao popričati sa mnom i reći mi što ga živcira, ljuti. Ponekad mi mi rekao nekoliko stvari, ali nije da bi razgovor predugo trajao. Živciralo me što se tako ponašao. Ja sam uvijek bila ta koja je pričala s njim kad sam imala nekih problema, a on bi uvijek bio taj koji bi me pokušavao smiriti u takvim trenutcima. Htjela sam i ja jednom biti na njegovom mjestu, slušati što ga živcira, ljuti ili muči, ali... pitam se hoće li taj dan ikada doći i činilo mi se kao da je nemoguće.
Imali smo plesni sat nakon završetka nastave, pa su svi učenici bili u veliku salu. Bilo nas je previše, ali na sreću, ravnatelj ove škole je odavno napravio sobu u kojoj smo svi mogli stati. Čekali smo profesoricu, kao i uvijek. Većinom je kasnila, pa smo se mi dosađivali iako se u zraku osjećala velika nervoza. Nikome nije bilo svejedno što smo morali stajati sa “neprijateljima“. To nam je oduvijek bio nepoznati pojam jer smo bili navikli da se ne smijemo približavati jedni drugima sve dok vampirsko Vijeće nije odlučilo napraviti... veliki problem. Bojala sam se da bi mogla izbiti jedna svađa ili više njih svakog trena jer su se vampiri dviju različitih grupa ljutito promatrali, a neki su čak pokazivali zube. Bilo me strah i, svaki put kad bi se takvi trenutci događali, stajala bi sa strane i molila se da se ništa ne dogodi. Uvijek sam drhtala zbog traume iz djetinjstva.
Pogled mi je pobjegao prema Zachu koji je pričao s Nicol i Caleom nedaleko od mene. Bio je hladan u onom trenutku i to sam dobro mogla vidjeti. Nisam znala zašto se tako ponaša, zašto je svako toliko distanciran od nas i to me najviše bolilo. Htjela sam da ima povjerenja u mene, htjela sam da priča sa mnom, smije se, ali... ništa od toga očito nije bilo moguće jer je bio povučeni tip i nisam znala kako bi mu se mogla približiti.
Primjetila sam kako me gleda. Bio je ljut i uzdahnula sam. Što sam mogla raditi da se ne naljuti? Kako sam ja uopće mogla znati što ga ljuti kad ne priča sa mnom!? Uzdahnula sam, a onda mi je sinulo nešto u glavu. Otišla sam kod njega, povukla ga sa sobom i izašla iz ogromne prostorije. Gurnula sam ga u zid, a on me zbunjeno gledao.
„Pričaj sa mnom!“ –rekla sam mu.
„Molim?“ –Zach me zbunjeno gledao.
„Rekla sam ti da pričaš sa mnom!“ –nastavila sam pomalo grubim glasom.
„Ma o čemu da pričam?!“ –uzvratio je.
„O bilo čemu! Reci mi što te muči, zašto si tako ljut na mene... Bilo šta!“
„Nisam ljut na tebe. Dovoljno?“
„Ne, nije dovoljno!“
„Zašto? Rekla si da pričam o bilo čemu s tobom!“
„Da, ali ne tako malo.“ –odmahnula sam glavom, „Želim znati što misliš trenutno o meni.“
„Ništa posebno.“ –slegnuo je ramenima.
„Zach, znam da si ljut na mene!“ –prodrmala sam ga. „Reci zašto!“
„Ne znam koliko puta ti se treba govoriti da mu se ne približiš!“ –ljutito je uzvratio.
„Dylanu?“ –upitala sam ga.
„A na koga drugog mislim?!“ –nastavio je. „Kako možeš biti takva, Joelle?!“
„Kakva?“
„Nespretna! Uopće ne razmišljaš! Može te napasti svakog trena kao što te mogao i onaj dan kad si plesala!“
„Rekao si mogao!“ –prekinula sam ga. „Mogao me napasti, Zach, ali nije!“
„Da ga ja nisam zaustavio onda bi uspio!“ –ljutito će.
„Slušaj...“ –uzdahnula sam. „Imam osjećaj da mi on neće nauditi, znaš?“
„Nesmiješ mu vjerovati, Jo!“
„Zach, slušaj me!“
„Dobro, dobro...“
„Znam da si ti ovdje i da mu nećeš dopustiti da mi naudi iako znam da to nije njegova namjera!“
„Tako si... naivna...“ –uzdahnuo je.
Podignuo je svoju ruku i podragao me po licu. Promatrao me tako čudno da je meni srce počelo ubrzano kucati. Zašto sam se osjećala čudno na njegovom dodiru? Zašto nisam mogla stići do zraka kad bi to činio?
„Niste vidjeli kad je profa došla?“ –približila nam se Nicol.
Napravila sam korak u nazak, a Zach se počeošao po glavi. Promatrala nas je. Vidjela sam tugu u njenim očima. Spustila je pogled i udaljila se od nas. Osjećala sam se jako loše jer se on njoj sviđao, a morala je vidjeti kako me mazi po licu. Uzdahnula sam i krenula za njom, a za mnom je dolazio i Zach. Nisam ga mogla ni pogledati, ne nakon što sam se osjetila onako čudno. Otvorio je vrata i pustio me prvu da uđem. Zakoračila sam i cijela prostorija se okrenula prema nama.,
„Oh, gđice Laurentin i g. Forman, gotovi ste sa svojim nježnim trenutcima?“ –upitala nas je profesorica.
Pocrvenila sam od glave do pete i spustila pogled, te požurila korak do svojeg društva. Osjetila sam poglede na sebi. Krajičkom oka sam gledala u druge ljude i duboko sam uzdahnula, spustila pogled. Smijali su se, a meni je bilo neugodno zbog toga što je rekla pred cijelom školom.
„U redu, u redu. Možemo početi s plesom! Odite do svojih partnera. Odmah!“ –počela je pljeskati rukama.
Njeno pljeskanje je odjekivalo prostorijom, a mi smo je zbunjeno pogledali i uzdahnuli. Nitko nije želio plesati s protivnicima i zbog toga se nitko od nas nije previše trudio naučiti plesati kako treba dok je profesorica trčala od jednog do drugog kako bi nas naučilo.
Gledala sam u Zacha kako pleše s Lilliam. Plesao je odlično, ali oboje su bili nadureni i gledali u drugu stranu. Nasmiješila sam se pošto mi je to bilo jako simpatično.
„Je li ti itko rekao da imaš predivan osmijeh?“ –uzvratio je Dylan.
„Nije...“ –pocrvenila sam gledajući ga u oči.
„Oh, znaći... ja sam prvi, ha?“ –nasmiješio mi se.
„Aha.“ –klimnula sam glavom.
„Slušaj, nismo imali prilike popričati, ali...“ –uzvratio je. „Žao mi je što se onog dana ono moralo dogoditi!“
„Šta to?“
„Kad si mislila da bi te mogao ugristi!“
„Mislila? Mogao?“
„Da. Nisam želio, vjeruj mi, i nisam namjeravao iako je tvoj prijatelj poludio zbog toga!“
„Hah...“ –nacerila sam se. „Zach uvijek pazi na mene!“
„Primjetio sam. Imam osjećaj da me i sada promatra!“ –rekao je.
Pogledala sam preko njegovog ramena i doista je imao pravo. Zach je neprestano gledao u nas i kad se vrtio. Nasmiješila sam se i odmahnula sam glavom. Bio mi je jako simpatičan kad je to činio, ali znala sam koliko mu je bila važna moja sigurnost, pa se nisam ljutila na njega.
„I... kažeš da me nisi htio ugristi?“ –uzvratila sam.
„Nisam.“ –odmahnuo je glavom. „Htio sam te samo pomirisati.“
„Oh... Loš način za mirisanje!“ –rekla sam mu zbunjeno.
Nasmiješio se i klimnuo glavom, a ja sam ga i dalje zbunjeno promatrala. Bila sam prestravljena onaj dan i sad saznajem da me htio samo... pomirisati... Ma što je ovom čovjeku?! Iako... nisam mogla odmaknuti osmijeh s lica jer... svidjelo mi se to. Nitko me nikad prije nije na onaj način htio mirisati, nitko mi nikad prije nije rekao da imam predivan osmijeh.
Zavrtio me kako nam je profesorica objasnila i spustio dole, zadržavajući me s jednom rukom. Nasmiješio mi se kao i ja njemu. Svidio mi se naš ples, ali onda sam primjetila Zacha. Gledao me čudno, pomalo ljuto, a ja... ja sam se osjećala jako čudno. Okrenuo je glavu i izašao iz prostorije. Ostala sam šokirana njegovim ponašanjem. Zašto se ponašao tako?
