Design : xNicolex


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






Image Hosted by ImageShack.us


Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Image Hosted by ImageShack.us

Moja inspiracija. Moja muza. <3


Arhiva:

[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]

Copyright © 2009.
By:
Joelle




23.poglavlje

Otvorila sam polako oči. Osjećala sam se odmorno i lijepo sam se naspavala pogotovo jer sam sinoć otišla jako rano na spavanje. Bila sam dobro i više nisam razmišljala o tužnim stvarima, o bolnoj prošlosti koja me godinama pratila. Morala sam ju staviti sa strane, ali ponekad to nije bilo moguće jer bi se prisjetila zbog nekih čudnih razloga.
Okrenula sam se prema prozoru i ugledala Zacha na fotelji. Spavao je. Izgledao je tako umorno, iscrpljeno. Je li ostao uz mene cijelu večer? Poznavajući njega, vjerojatno jer, pošto se previše brinuo o meni. Uzdahnula sam i nasmiješila se. Bio je tako sladak, tako nježan... Dignula sam se polako kako ga ne bih probudila i približila sam mu se. Morala sam ga promatrati iz blizine, a tada mi je bio još nježniji.
Otvorio je oči, a ja sam poskočila. Nisam očekivala da bi se mogao probuditi tako brzo niti da bi mogao shvatiti da sam ispred njega. Srce mi je ubrzano kucalo, a onda mi se polako umirilo. Sjela sam na krevet i pogledala u njega.
„Dobro jutro, pospanko.“ –nasmiješila sam mu se.
„Hej.“ –uzvratio mi je, te se rastegnuo.
„Što radiš ovdje?“
„Došao sam provjeriti kako si!“
„Kada?“
„Sinoć!“
„Nisi normalan. Trebalo mi je samo malo odmora i kao nova sam! Vidiš?“
„Vidim sada, ali jučer mi nisi tako izgledala.“
„Nisam uopće čula kad si ušao.“
„Bio sam tih. Nisam te htio probuditi!“
„Ma vjerojatno me ni top ne bi probudio.“
„Spavala si kao beba.“ –rekao mi je.
„Oh...“ –porumenila sam i sklonila pogled. „Hvala.“
„Molim.“ –nasmiješio mi se.
„Kako to da si se tako brzo probudio?“ –upitala sam ga. „Čuo si me kad sam se dignula s kreveta?“
„Ne.“ –odmahnuo je glavom. „Osjetio sam miris tvoje krvi. Znaš da ju dobro znam!“
„Moje krvi?“ –zbunjeno ću ja. „Pa... kako je to moguće? Znaš da ožiljci odmah nestanu!“
„Znam, ali tebi očito nisu.“ –uzvratio mi je.
Dignula sam se sa kreveta i otišla ispred ogledala. Pogledala sam vrat. Ožiljci su bili nestali, ali zaboravila sam isprati zgrušenu krv koja mi je ostala na vratu. Okrenula sam se prema njenu i nasmiješila.
„Sad kad si dobro, idem ja.“ –nastavio je i dignuo se sa fotelje. „Istuširaj se. Za sat vremena moramo biti u školi, pa se požuri!“
„Hoću.“ –klimnula sam glavom. „Hej, Zach...“
„Molim?“ –okrenuo se prema meni.
„Hvala što si ostao uz mene.“
Nasmiješio mi se i izašao je iz sobe. Bila sam sretna na samu pomisao što sam znala da je Zach bio uz mene cijelu večer, da me nije napuštao. Nasmiješila sam se bez razloga i otvorila ormar kako bi pogledala što bi mogla obući za školu.

Otvorila sam vrata kuhinje koja je mirisala na odličan doručak. Vjerojatno ga je Keith kuhao, ali onda sam primjetila kako on sjedi za stolom. Okrenula sam se prema šporetu i ugledala Nicol ondje. Krajičkom oka me pogledala, nasmiješila mi se i nastavila raditi doručak. Bila sam jako sretna što je ponovno bila s nama. Nasmiješila sam se i veselo sjela na svoje mjesto, preko puta Calea.
„Oh, Joelle, odmorila si se, ha?“ –upitao me.
„Jesam. Nemaš pojma kako sam sretna zbog toga.“ –odgovorila sam mu. „Dugo se nisam toliko odmorila!“
„Vjerujemo.“ –rekao je Lee. „Često ti ne spavaš puno!“
„Ma... Ovisi...“ –slegnula sam ramenima.
„Za petnaest minuta trebate biti u školi.“ –Keith je pogledao na sat.
„Ponovno ti promatraš taj sat.“ –uzvratio je Zach. „Prekini biti tako točan!“
„Morate biti točni, jasno? Nije dobro kasniti.“ –odvratio je.
„Idemo onda.“ –dignula sam se sa stolice.
„Ali nisi jela.“ –pogledala me Nicol.
„Nema veze. Nisam gladna!“ –uzela sam školsku torbu s poda i krenula prema izlasku iz mirišljave kuhinje.

Hodala sam s Nicol po školskim hodnicima. Bila sam tako sretna što sam ponovno mogla biti uz nju jer sam često bila sama, pošto bi ona ostajala kod kuće, a Zach i Cale bi negdje drugdje bili. Obožavala sam pričati s njom o veselim i sretnim stvarima, a još više sam voljela gledatu nju onako sretnu. Nedostajao mi je njen osmijeh zbog kojeg bi i ja postala sretna kad sam bila shrvana i tužna.
Udarila sam u nekoga i pala na pod. Primjetila sam Lillian preko puta mene, a kraj nje je stajala Torry. Bijesno me promatrala. Ne razumijem zašto ta cura nikada ne shvaća da se ne bi trebala kačiti sa mnom. Nicol mi je pomogla da se dignem s poda i da uzmem stvari koje su mi pale iz torbice.
„I? Bio je klizak pod?“ –nasmiješeno će Torry.
„Ne koliko bi mogao biti tvoj mozak za nekoliko sekundi!“ –Nicol je pokazivala zube.
„Prekini!“ –povukla sam Nicol iza sebe, a onda pogledala u Lillian. „Pazi kuda hodaš!“
„A ti pazi kojeg dečka izabireš!“ –rekla mi je ljutito Lillian.
„Nisam ja kriva što mene on želi, a tebe ne.“
„Moja šaka tebe trenutno želi!“
Krenula je prema meni, a kad sam ju ja željela udariti i uzvratiti udarac, netko ju je prekinuo. Vidjela sam Dylana ispred sebe. Držao joj je šaku. Gledala sam oko sebe. Svi su gledali u nas, a u publici je stajao i Zach, kojeg je Cale čvrsto držao kako ga ne bi došao napasti. Primjetila sam koliko je Lillian začuđena njegovim ponašanjem, a odjednom ju je on odgurnuo u školske ormariće. Šokirala sam se i pogledala u njega. Imao je grub izraz lica.
„Dylan, ti si kreten.“ –Torry se spustila kako bi pomogla Lillian da se digne s poda.
„Pusti me!“ –odgurnula ju je ova druga.
„Dylan, idemo prije nego se dogodi još nešto.“ –prišao mu je Felix.
Klimnuo je glavom, a onda se okrenuo prema meni.
„Oprosti.“ –uzvratio je.
Klimnula sam glavom i zbunjeno gledala kako se udaljuje. Primjetila sam i Lillian kako ljutito gleda u mene, a onda sam se okrenula prema Nicol. Slegnula je ramenima. Nitko od nas nije imao pojma zašto se baš tako loše ponio prema njoj. Bilo mi je pomalo i žao. Loše je ponašati se grubo prema curama, ali bila sam i sretna zbog toga.

Netko je zvonio na vrata. Dignula sam se sa trosjeda i izašla iz dnevnog boravka. Ugledala sam šokiranog Keitha kako drži otvorena ulazna vrata. Zbunjeno sam krenula prema njemu i ugledala Dylana i njegove gorile ispred vile. Šokirala sam se. Što oni rade ondje?“
„Dylan... što radite ovdje?“ –upitala sam ga.
„Moram pričati sa svima vama.“ –odgovorio mi je. „Ovo su Isai Temeti i Matthew Perrtol! Mislim da si njih upoznala kad su se sukobili sa Zachom!“
Da. Bili su to oni. Isai je bio dečko svijetlijih očiju, kratke kose, a Matthew malo duže smeđe kose i tamnih očiju. Ne sjećam se da su bili tako široki zadnji put kad sam ih vidjela. Pretpostavljam da su puno odlazili po teretanama.
„Uđite!“ –rekla sam.
Keith je šokirano gledao u mene, a ja sam mu rekla neka ode u dnevni boravak gdje su ostali bili. Pokazala sam Dylanu kuda treba otići, pa smo slijedići Keitha, a za nama su odlazili svi njegovi zaštitari. Samo je Dylan sjeo na trosjed, a ostali su stajali. Mi ostali smo zbunjeno gledali u nju, a najviše jedni u druge pošto smo se čudili neočekivanom posjeti.
„Reci.“ –pogledala sam u Dylana.
„Potrebna si nam.“ –uzvratio je.
„Za što?“ –upitao ga je Lee.
„Ove subote se kod mene održava bal u kojem treba jedna osoba iz Tiper grupe doći, jedan predstavnik.“ –odgovorio je. „Mislim da je Joelle dobra za to!“
„Zbog čega?“ –nastavio je Cale.
„Ako jedan od vas dođe, održat će se pomirenje između Tiper i Samari grupe.“ –objasnio je.
„A kako mi u to možemo biti sigurni?“ –nastavio je Keith. „Kako možemo biti sigurni da ćete prestati ganjati ljude ili jedne od nas?“
„Imate moju riječ.“ –pogledao je u njega. „Uvijek ju održim!“
„Joelle...“ –pogledala me Nicol. „Želiš li ići?“
„Želim.“ –klimnula sam glavom.
„Pod jednim uvjetom....“ –prekinuo nas je Keith.
„Kojim?“ –uzvratili smo svi istovremeno.
„Može ići jedino ako Zach ode s njom!“ –nastavio je.
„Nema problema.“ –rekao je Dylan.
„Ja sam za.“ –rekao je odlučno Zach.
Nasmiješila sam mu se, a onda nasmiješeno pogledala u Dylana. Zahvalio se i dignuo, te pozdravio. Otišla sam ih ispratiti do izlaza. Primjetila sam kako me Torry i Lillian ljutito gleda i uzdahnula sam. Zašto me toliko mrze, pitam se cijelo vrijeme. Pozdravila sam Dylana i zatvorila izlazna vrata kad su već bili dovoljno daleko. Zastala sam razmišljati. Tko zna kako ću se provesti u subotu?

Još nemam Internet doma, pa mi je jako žao što vas ne mogu često čitati. Vaša poglavlja kopiram, procitam kod knjige i prokomentiram ih također. Nadam se da se ne ljutite, ali lakše mi je ovako!

Volim vas. :)


21.09.2009. u 18:53

|Ostavi trag...(27) | Print| # |






Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.