Design : xNicolex


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






Image Hosted by ImageShack.us


Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Image Hosted by ImageShack.us

Moja inspiracija. Moja muza. <3


Arhiva:

[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]

Copyright © 2009.
By:
Joelle




36.poglavlje

Sretan rođendan, Nikolina, i sve najnajnajbolje. :D Volim te. :*

Cyndi Lauper "True Colors"


Hodala sam živčano ispred Zachove sobe. Keith je zamolio Nicol da dođe s njim kako bi mu pomogla pošto ju je učio otkad je bila mala. Gledala sam i u Calea i Leea koji su bili nagnuti na zid i promatrali svaki moj korak. Uzdahnula sam, a i oni su skupa sa mnom. Valjda sam ih činila nervoznima još više, ali nije me bilo briga pošto sam bila jako zabrinuta za njega. Nisam znala da li je dobro, a Keith i Nicol su već pola sata bili unutra i ništa nam nisu javili. Srce me užasno stezalo i boljelo. Bila sam prestravljena svaki put kad bi se prisjetila scene u kojoj je Dylan želio ubiti Zacha. Bila sam jako bijesna na njega. Htjela sam ga ubiti u onom trenutku. Nisam mogla dopustiti da ubije jako važnu osobu za mene, a scena u kojoj sam vidjela krvavog Zacha u lokvi krvi mi se pojavljivala svaki put kad bi trepnula ili zatvorila oči. Počela sam drhtati. Što ako nije dobro? Što ako zbog toga ne izlaze iz njegove sobe? Uzdahnula sam ponovno, a onda nastavila hodati dugim hodnikom. Mislila sam kako bi me to moglo smiriti, no ništa u onom trenutku nije pomagalo.
Htjela sam znati kako je, da li je dobro, ali nisam dobivala nikakve odgovore. Zadnji put kad sam ga vidjela, kad smo ga doveli natrag u villu, nije izgledao najbolje. Disao je teško i kao da mu je nedostajalo zraka, a vidjela sam i ruke kako trzaju. Znala sam da ga sve boli. Znala sam da jedva podnosi one užasne boli koje su mu prolazile kroz tijelo, a sve je boljelo i mene jer ga nikada nisam voljela gledati onakvog. Nisam voljela kada pati, kad ga nešto boli, a ja nisam mogla učiniti ništa da mu pomognem i to me još više boli. Samo sam mu naudila jer se Dylan previše brinuo za mene. Zbog toga ga je htio ubiti. Osjetila sam nalet suza koje nisam mogla naustaviti i zbog čega su potekle niz moje lice. Prislonila sam dlanove na lice nadajući se da će prestati teći, da ću se smiriti, ali počela sam i jecati. Htjela sam da me Zach zagrli u onom trenutku, da mi šapne u uhu da se moram smiriti, da mogu osjetiti otkucaje njegovog srca koje bi me, naravno, smirili, da mogu čuti njegov ozbiljan, a i istovremeno nježan glas kako mi govori da nema potrebe za brigu. No... njega nije bilo i to me još više ubijalo u onom trenutku.
Odjednom smo čuli otvaranje vrata, pa smo se okrenuli prema Zachovoj sobi. Izašla je Nicol i duboko uzdahnula.
„Kako je?“ –upitao je Lee.
„Rane teško prolaze pošto njemu uvijek duže vremena treba da zacijele jer je napola čovjeka!“ –odgovorila je.
„Ali... Bit će dobro?“ –nastavio je Cale.
„Nadajmo se.“ –slegnula je ramenima. „Keith mu je dao inekcije za smirenje i protiv bolova. Joelle?“
„Molim?“ –pogledala sam u nju pošto sam gledala cijelo vrijeme u pod.
„Tebe treba.“ –uzdahnula je i odjednom su joj suze počele kliziti niz lice. „Tebe je oduvijek trebao!“
„Ali Nicol...“ –uzvratila sam. „Znam da on tebe treba! Imali ste nešto onu večer! Dobro to znam!“
„Joelle...“ –odmahnula je glavom. „One večeri sam ga zapravo tiješila! Oduvijek je htio tebe kraj sebe, a ne mene. Smetalo ga je što si s Dylanom, pa sam pričala s njim i tiješila ga! Trebao je onaj zagrljaj! Žao mi je što si to tek sada saznala. Možda si trebala ranije, ali sada te previše treba, Joelle! Treba baš tebe i samo tebe!“
Klizale su mi suze niz lice. Snažno sam je zagrlila. Ne znam što je točno osjećala u onom trentku, ali vjerujem da joj je loše zbog toga što joj je puno stalo do njega. Krenula sam onda u njegovu sobu, a Keith je provjeravao nešto oko Zachovog tijela.
„Hoće li biti dobro?“ –upitala sam Keitha.
Okrenuo se prema meni i nasmiješio mi se.
„Zach je oduvijek bio jak i uporan dečko.“ –podignuo je svoju lječnikovu torbu sa stola. „Neće on nikada odustati!“
„Nadam se.“ –uzdahnula sam.
„Samo budi uz njega i vidjet ćeš.“ –stavio mi je ruku na rame.
Klimnula sam glavom, a onda gledala u njega kako izlazi iz sobe i zatvara vrata.
Skrenula sam pogled na Zacha. Ležao je ispod debelih pokrivača. Lice mu više nije bilo isprljano krvlju. Približila sam mu se i podragala po licu. Imao je ranu kraj usne. Dobio je jak udarac ondje, a ja sam zagrizla svoju kako ne bih zajecala pošto mi je bilo užasno gledati ga onakvoga. Otišla sam s druge strane njegovog bračnog kreveta i legla kraj njega, te prislonila ruke na njegova prsa. Osjećala sam ubrzane otkucaje njegovoj srca i čula kako teško diše. Znala sam koliko ga sve u onom trenutku boli, a onda sam osjetila i drhtanje. Vjerojatno mu je bilo hladno. Većinom, kad je nekome loše, drhti od hladnoće i temperatura tijela se snizi. Maknula sam deke ispod kojih sam ležala, pokrila se njima i približila njegovom tijelu. Drhtao je jako i vidjela sam mu zavoje koje je imao svugdje na tijelu. Bilo mi je užasno gledati ga onakvog i htjela sam mu pomoći, ali ni sama nisam znala kako. Prislonila sam ruku na prsa. Pokušavala sam biti što nježnija kako ga ne bih ozlijedila pošto sam pretpostavljala da ga sve boli.
Nicol je imala pravo. Trebao je mene, ali ja sam njega trebala više nego što sam zamišljala. Trebala sam ga kao što cvijet treba sunce da procvati, kao što smo mi trebali krv da bismo normalno funkcionirali, kao što smo trebali zrak da bismo živjeli.
Cijelo ovo vrijeme, mislila sam da trebam Dylana kraj sebe, da mi je samo on potreban, ali zapravo sam shvatila da je Zach oduvijek bila osoba koju sam tražila, trebala. Zach je bio moje srce. Zbog tog razloga sam bila ljubomorna kad je pričao s Nicol. Zbog toga razloga bi mi srce počelo ubrzano kucati na svakom njegovom preslatkom i premedenom pogledu. Zbog tog razloga sam ja naučila neke stvari koje sam odavno trebala naučiti. Bio je osoba koju sam iskreno voljela potajno i zbog koje bi mi odjednom srce ubrzano počelo kucati zbog same njegove pojave u mom društvu. Osjećala sam se dobro kraj njega i sigurno čak i u onom trenutku, kad je bespomočno ležao kraj mene, kad sam osjetila njegove trzajeve ispod ruke zbog toga što ga je sve bolilo. Htjela sam mu pomoći, ali nisam znala kako bi. Držala sam se cijelo vrijeme kraj njega.
Nisam se htjela odvojiti od njega, a onda sam vidjela kako se znoji. Prislonila sam ruku na njegovo čelo i bio je vreo. Dignula sam se sa kreveta i izašla iz sobe, te požurila prema kupaonici. Napunila sam kantu hladne vode, uzela ručnik i požurila ponovno prema njegovoj sobi. Upalila sam noćnu lampu kako bi vidjela što radim, pa sam stavila kantu na stolicu i umočila ručnik u vodu. Obrisala sam mu lice i stavila ručnik na čelo. To bi mu trebalo smanjiti temperaturu. Sjedila sam kraj njega skoro cijelu noć kako bi se uvjerila da je temperatura pala, a onda sam ponovno legla ispod pokrivača i legla sam kraj njega. Više nije teško disao. Bio je miran poput malenog dijeteta. Nasmiješila sam se. Znala sam da mu je sada bilo bolje, pa sam se i ja osjećala bolje. Zatvorila sam oči. Bila sam jako umorna i zabrinuta cijelo vrijeme zbog njega, pa sam napokon mogla zaspati na miru pošto sam znala da je njemu sada puno bolje. Uzdahnula sam. Mogla sam osjetiti dobro njegovu blizinu, toplinu kraj sebe i obožavala sam onaj osjećaj. Nicol možda i nije imala potpuno pravo. Trebala sam ja njega puno više kako bih se osjećala bolje.


19.11.2009. u 00:00

|Ostavi trag...(18) | Print| # |






Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.