|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Moja inspiracija. Moja muza. <3
[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]
Copyright © 2009.
By: Joelle
Vratila sam se u školu i svi su me čudno promatrali. Imali su pogled kao da znaju što se događa i... izgledali su kao da se ne slažu s nečim. Pogledala sam u Zacha koji je nastavio hodati dalje uzdignute glave, ali znala sam da nešto ne valja. Bila sam potpuno sigurna u to zbog njegovom pogleda. Iako je pokušavao biti ozbiljan i grub kao i uvijek nešto se promjenilo u njegovim očima. Jesu li svi saznali što se dogodilo? Znaju li svi da ja... hranim Zacha? Bilo mi je žao gledati ga onakvim jer se pravio da je sve u redu, da njega ne zanimaju tuđi komentari, ali vidjelo se da mu nije svejedno. Uzdahnula sam.
„Što je?“ –upitala me Nicol.
„Ništa, ništa.“ –odmahnula sam rukama i nasmiješila joj se.
„Hajde, Joelle, valjda znam kad ti je nešto. Ne poznajem te dva dana i nisam ja od jučer!“ –uzvratila je.
„Ma...“ –spustila sam pogled. „Znaju ostali da...“
„Misliš... znaju li za ono što se dogodilo sa Zachom?“
„Da.“
„Ne znam.“
„Zašto se onda tako ponašaju?“
„Ne znam, Joelle...“
„Zašto ga gledaju tako jadno i glupo? Gledaju ga kao da je nešto skrivio!“
„Možda pretpostavljaju. Svi su oduvijek znali da je on poluvampir, a onda tebe nije bilo nekoliko dana. Iskreno, ne znam!“
„Tako su jadni.“
„Istina...“ –nastavila je. „Kad bi bar mogao moju piti!“
„Molim?“ –okrenula sam se prema njoj.
„Ništa.“ –nasmiješila mi se.
„Požurite vas dvije!“ –proderao se Cale.
Cale je stajao kraj Zacha ispred školskog ulaza. Nicol me pogledala i nastavila hodati dalje. Stajala sam na mjestu jer sam dobro bila čula što je rekla, ali nisam mogla vjerovati. Nikada mi nije rekla da je zaljubljena u njega, ali u onom trenutno sam znala to. Zašto sam se osjećala tako loše? Spustila sam pogled i nastavila hodati prema njima. Zašto mi nije bilo svejedno što se on njoj sviđa?
„Dobro si?“ –iznenada me upitao Zach.
„Ovaj... da...“ –nacerila sam se.
„Joelle... sigurno?“
„Da, da... Bez brige!“
„Brineš se što ostali tako gledaju?“
„Malo. Znaju?“
„Mislim da da... Pretpostavljaju!“
„Znaš da te to ne smije zabrinjavati?“
„Znam... Znaš li ti?“
„Znam!“
Nasmiješio mi se kao i ja njemu.
„Hoćete li vas dvoje požuriti?“ –ispred nas se stvorio Cale.
Klimnuli smo glavom i slijedili ga. Prolazili smo školskim hodnicima, a oni pogledi nikako nisu nestajali. Išli su mi na živce zbog njihovog ponašanja. Neka nas već jednom puste na miru jer to nisu njihove stvari. Radi se o mom životu i davat ću svoju krv kome god poželim, a dajem ju Zachu jer mu je potrebna samo što ostali to ne shvaćaju.
Vidjela sam Dylana na klupici sa svojim gorilama oko sebe. Pogledala sam ga. Bila sam bijesna kad sam ga vidjela. Pogledao je i on mene i nasmiješio mi se, ali ja sam ga prostrijelila pogledom što ga je jako začudilo. Kako se mogao tako ponašati? Kako se mogao praviti da je sve u redu kad je poslao one svoje kretena na Zacha?! Nisam mogla prestati gledati u njega ljutito. Htjela sam ga udariti, htjela sam mu svašta reći, ali me Nicol povukla sa sobom pošto je Cale živčanio u daljini jer sam se stalno zaustavljala. Odmahnula sam glavom i nastavila hodati dalje preveći se da se nije dogodilo ništa, ali nisam mogla prestati razmišljati o tome kako je Dylan loš i kako je njegov dolazak sve morao pokvariti.
Kako je vrijeme prolazilo u školi, to sam više izbjegavala Dylanove poglede koji su bili sve češći. Nisam ga htjela više pogledati, ne nakon što je naredio da njegovi napadnu Zacha. Znala sam da je nemoguće da postoji dobar vampir iz Samari grupe i to mi je pouka da više niti jednom ne vjerujem, pa makar sanjala svaki dan njegove oči koje me prate posvuda.
Otišla sam uzeti bilježnice iz školskih ormarića kako bi učila za ispite. Moji su me odlučili pričekati kod automobila pošto je već bilo vrijeme da se vratimo kod kuće. Netko me potapšao po ramenu. Okrenula sam se i ugledala Dylana. Ljutito sam ga pogledala, odmahnula glavom i ponovno se okrenula prema ormariću kako bi uzela druge bilježnice. Ljutito sam zalupila vratima i nastavila hodati dalje. Vidjela sam kako me prati.
„Što je?“ –okrenula sam se ljutito, a on je zastao.
Primjetila sam kako su vampiri iz Tiper grupe gledali u nas. Neki su pokazivali zube dok su ostali mirno promatrali što se događa, ali znala sam da bi mogli poskočiti i napasti ga u slučaju da mi nešto loše učini.
„Zašto si takva prema meni?“ –upitao me. „Izbjegavaš me cijeli dan, ljutito me promatraš... Čemu to?“
„Još se pitaš?“ –uzvratila sam ljutito.
„Pa imam pravo znati!“
„Naredio si tvojima da napadnu Zacha.“
„Ma kada?“
„Ne pravi se kao da ništa ne znaš!“
„Doista... ne znam! Možeš li mi reći kada? Ja se ne sjećam da sam im ikada naredio da ga napadnu!“
„Onog dana kad te napao, oni su njega!“
„Nemoguće...“ –odmahnuo je glavom. „Nikada nisam naredio da ga napadnu!“
„Lažeš!“ –rekla sam ljutito. „Svi ste vi iz Samari grupe jedni veliki lažljivci! Ne vjerujem ti ništa!“
„Joelle, moraš mi vjerovati.“ –uzdahnuo je. „Nisam im ništa naredio! Hvala što si mi rekla jer ću im sada naplatiti zbog toga!“
„Što?“ –šokirala sam se.
Nisam mogla vjerovati što mi je upravo rekao. Možda... možda on stvarno nije imao nikave veze s napadom. Možda njegove gorile misle da trebaju napasti svakoga tko mu se približi. Krivo sam mislila. Primjetila sam na njegovom pogledu da nešto ne štima, da nije on kriv za ništa što me još više šokiralo jer nisam smjela ništa dobro razmišljati o njemu.
„Joelle, zašto ti treba...“ –Zach je zastao kraj mene.
Pogledala sam u njega. Promatrao je ljutito Dylana, a on u njega mirno. Odmahnula sam glavom. Nije se smjelo dogoditi ništa loše.
„Idemo!“ –rekao mi je.
Klimnula sam glavom, pogledala u Dylana, a on mi se nasmiješio. Spustila sam pogled i slijedila Zacha. Zach je bio jako ozbiljan i samo je u tišini gledao ispred sebe. Pretpostavljala sam da je ljut što sam pričala s Dylanom iako nisam ja ta koja mu se prva približila. Okrenula sam se prije nego sam izašla iz škole. Vidjela sam kako se Dylan izderava na svoje prijatelje, a oni su imali spušten pogled. U onom trenutku sam shvatila da sam sve krivo pomislila i da sam ga bez veze napala. Podignula sam pogled prema Zachu, a on je i dalje imao onaj čudni izraz lica. Uzdahnula sam i pogledala ispred sebe.
Inače, nisam ga imala danas namjeru objaviti, ali jesam pošto sam presretna! Upravo sam vidjela da su mi u tjeku upisi za tecaj, tako da sutra idem vidjeti sto sve trebam donijeti i vjerojatno pocinjem pri kraju 10og mjeseca! wuhhuuuuu. :D:D
