Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.


Moja inspiracija. Moja muza. <3

Arhiva:

[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]

Copyright © 2009.
By: Joelle

11.poglavlje

Živčano sam hodala po dnevnom boravku dok su me Cale i Nicol gledali preplašeno. Mogli su vidjeti koliko sam bila uplašena, tužna, shrvana. Pitala sam se što se događa sa Zachom, zašto mi nitko ne javlja kako je. Došli smo doma, a Keith i Lee su ga odveli. Nitko mi ništa nije javljao, nitko mi ništa nije željeo reći o njemu. Bila sam preplašena i razmišljala o onome što je onaj dečko rekao prije nekoliko sati. Kakve je puni mjesec imao veze s njegovim ponašanjem? Zašto mu je bilo toliko loše?! Duboko sam uzdahnula i sjela na trosjed, te pogledala u svoje prijatelje koji su me i dalje u tišini promatrali. Zašto mi nitko ništa nije govorio?! Zašto su me puštali da samu sebe toliko mučim?! Dignula sam se ponovno i nastavila hodati dnevnim boravkom. Čula sam korake i naglo se okrenula prema ulazu. Željela sam da se Zach pojavi, da mi kaže kako se nemam zbog čega brinuti, ali došli su Keith i Lee. Drhtajući sam ih promatrala. Zašto Zach nije došao? Zašto njega nije bilo umjesto njih?
„Kako je?“ –preduhitrio me Cale.
„Loše...“ –uzdahnuo je Keith.
„Molim?“ –šokirano će Nicol.
„Stanje mu se pogoršava svaki put kad je puni mjesec.“ –rekao je Lee.
„Kakve veze ima puni mjesec?“ –upitala sam živčano.
Pogledali su u mene, a ja u njih ljutito, živčano. Htjela sam znati što se ovdje događa jer sam predpostavljala da to ima veze s njegovom prošlošću.
„Onda?!“ –viknula sam. „Zašto šutite!?“
„Smiri se.“ –uzvratio je Lee.
„Ne mogu se smiriti!“ –odmahnula sam glavom dok su mi suze klizile niz lice. „Želim znati što je s njim! Previše se brinem. Bojim se za njega i jednostavno ne mogu vjerovati koliko vam treba da mi ispričati o njegovoj prošlosti!“
„Dođi sam mnom!“ –iznenada je rekao Keith.
Pogledala sam začuđeno u njega, a i ostali također.
„Siguran si?“ –upitala ga je Nicol.
„Jednom treba saznati.“ –nastavio je.
Klimnuli su glavom. Keith me već čekao na hodniku. U strahu sam izašla iz dnevnog boravka i polako krenula za njim. Hodali smo dugim hodnikom i onda je zastao ispred vrata podruma. Pogledala sam začuđeno u Keitha, a on mene mirnog pogleda. Bila sam jako zbunjena što me vodio ondje pošto nam je govorio kako je podrum inače zabranjeno mjesto za nas. Otključao je vrata i otvorio ih, pa zakoračio unutra, a ja sam ga pratila u strahu. Iako sam htjela znati što Zach toliko godina taji od mene, bilo me pomalo strah jer nisam znala što se s njim događalo, što je bilo toliko veliko da mi nisu smjeli pričati o tome. Zastali smo ispred željeznih vrata.
„Nemoj se bojati, može?“ –pogledao me Ketih.
„A trebala bi se bojati?“ –upitala sam drhtavim glasom.
„Ne znam. Vjerojatno ćeš biti šokirana onime što ćeš vidjeti, ali nemoj se preplašiti!“ –rekao mi je.
Bilo me strah još više nego prije sada kad mi je rekao da se iza onih vrata nalazi nešto zbog čega bi se trebala bojiti. Kako je otključavao vrata to više mi se povisivao strah. Otvorio ih je i ušao u prostoriju, a ja sam ga pratila zatvorivši vrata za sobom. Ugledala sam nekoga na lancima. Imao je spuštenu glavu, a ruke su mu stajale visoko. Bile su zadržane lancima.
„Zach...?“ –uzvratila sam u strahu.
Podignuo je pogled. Imao je crvene oči i drugačiji izraz lica. Preplašila sam ga se, a Keith me zadržao kako ne bih pala na pod. Drhtala sam. Nisam mogla vjerovati što sam upravo gledala i što je gledalo mene. Nije me promatrala kao Zach, kojeg sam znala godinama. Bio je drugačiji, ljući, bijesniji... Promatrao me kao da bi me želio pojesti, da bi želio popiti cijelu krv iz mog tijela.
„Što mu je?“ –podignula sam pogled prema Keithu dok su mi suze klizile niz lice. „Zašto... Zašto je ovakav?“
„Pa... Znam da možda nebi smjela to znati, ali vrijeme je.“ –rekao je Keith. „Zach nije običan vampir!“
„Nego?“
„On je poluvampir.“
„Poluvampir? To postoji?“
„Da. Rijetki su, ali postoje.“
„Kako je to moguće?“
„Njegova je majka bila običan čovjek, a tata vampir i... jedan od najjačih utjecajnih vampira Samari grupe!“
„Što?!“ –viknula sam šokirano. „Tata mu je bio... Samari?“
„Da.“ –klimnuo je glavom.
„Zbog toga on mrzi... Samari grupu?“
„Aha.“ –uzvratio je. „Ali to nije sve!“
„Ima još?“ –zbunjeno sam ga pogledala.
„Naravno.“ –nastavio je priču. „Samari grupa se nije slagala vezom njegovog oca i majke... ubijeni su oboje!“
„Molim?“ –ostala sam šokirana.
Pogledala sam u Zacha koji se pokušavao otrgnuti sa lanca i ljutito je gledao u mene, bijesno. Bila sam tužna što sam saznala njegu priču. Shvaćala sam zašto mi ništa nije govorio. Vjerojatno ga je sve to boljelo, vjerojatno mi nije mogao ispričati pravu istinu. Nije se želio prisjetiti svoje prošlosti, a ne bih niti ja pričala drugima da mi je bilo toliko teško. Shvaćala sam sada zašto toliko mrzi one kretene, a mrzila sam ih i ja još više.
„Kakve veze ima puni mjesec s njegovim ponašanjem?“ –upitala sam Keitha, ne skidajući pogled sa Zacha.
„Svaki puni mjesec on postane ovakav. Poludi! Bude žedan i treba nečiju krv.“ –odgovorio mi je. „Pokušali smo ga natjerati da uzme našu kako bi mu bilo bolje jer jedino tako će se drugi vampir, koji se rađa u njemu, moći smiriti i obuzdati, ali odbio je kad smo jednom pokušali!“
„Zašto?“
„Ne može podnijeti ničiju krv, osim onu koja se stvara od tableta.“
Mi vampiri, oni iz Tiper grupe, ne želimo piti ljudsku krv, pa pijemo krv uz pomoć tableta koje mješamo s vodom i zbog toga nikad nismo bili žedni kraj ljudi.
„Treba mu vampirska čista krv kako bi uspio sam sebe smiriti kad puni mjesec dolazi, ali...“ –uzdahnuo je.
„Zašto mi nikada nije želio reći za to?“ –uzvratila sam i duboko uzdahnula.
„Zabranio nam je da ti ispričamo njegovu priču!“
„Zašto?“
„Kako se nebi brinula zbog njega kao i sada.“
„Ali... stalo mi je do njega. Normalno da ću se brinuti za njega!“
„Znam, Joelle, a to i on dobro zna.“
„Želim da mu bude dobro, da se oporavi...“ –progovorila sam kroz suze.
„Znam, Joelle!“ –zagrlio me snažno. „Svi to želimo! Jako! Moramo ići sada!“
„Želim ostati s njim.“ –rekla sam odlučno.
„Ne možeš.“ –odmanhnuo je glavom. „Ne smijem te pustiti ovdje jer bi ti mogao nauditi!“
„Ne bi!“
„Vjeruj mi, bi!“ –prodrmao me. „Ne prepoznaje te trenutno. Treba mu nekoliko dana da se oporavi!“
„Ali...“ –pogledala sam u Zacha.
„Idemo, Joelle!“ –povukao me za sobom.
Gledala sam u njega tužnog pogleda, a Keith me progurao iz prostorije. Nisam mogla vjerovati da ga moram pustiti jer nisam željela. Htjela sam biti kraj njega jer sam znala da mi ne bi naudio. Prepoznao bi me. Znala sam to dobro. Gledala sam u njega sve dok Keith nije zatvorio vrata i zaključao ih.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.