|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Inspirirano animeom i mangom Vampire Knight.
Moja inspiracija. Moja muza. <3
[1.][2.][3.][4.][5.][6.][7.][8.][9.][10.]
[11.][12.][13.][14.][15.][16.][17.]
[18.][19.][20.][21.][22.][23.][24.]
[25.][26.][27.][28.][29.][30.][31.]
[32.][33.][34.][35.][36.][37.][38.]
[39.][40.]
Copyright © 2009.
By: Joelle
When you cry: XXX
Šetala sam usamljeno gradom. Nisam se htjela vratiti doma odmah pošto sam znala da bi me ispitivali što se dogodilo da sam se tako brzo vratila doma. Znam da bi bilo gluposti, svađa, prepiranja ako im ne budem htjela reći što se zapravo dogodilo, a nisam namjeravala pošto znam da bi se Zach loše osjećao. Nisam to nikako htjela, pa sam smatrala da je najbolje šetati i malo razbistriti misli.
Hodala sam i hodala, ni sama nisam znala gdje idem, ali htjela sam samo šetati, uživati u jakom vjetru koji je nosio posvuda skoro sve što bi mu se našlo na putu. Bila sam sama. Nikoga nigdje nije bilo, pa ni u kafe barovima kuda sam prolazila. Sve je bilo prazno, a prazna sam i ja bila iznutra. Nisam ni sama znala zašto sam se tako osjećala. Nešto me živciralo, nešto me činilo tužnom, ali što? Zbog čega sam bila takvog lošeg raspoloženja?! Zbog čega su mi suze trenutno klizile niz lice?! Htjela sam ih zaustaviti, ali nisam mogla. Što mi se događalo? Zašto sam bila tako shrvana u onom trenutku? Ovo vrijeme me posjećalo na prošlost, na to kako sam izgubila cijelu obitelj. Iako je sniježilo i grad je bio prekriven visokim snijegom, bilo je hladno kao i sada. Sve je bilo tiho, usamljeno, prazno... Bojala sam se. Ježila sam se kad sam morala biti sama na takvim mjestima. Srce mi je ubrzano kucalo, a ja sam pratila svaki čudni zvuk oko sebe. Htjela sam biti sigurna da je sve u redu, da me nitko neće napasti, ali nisam bila sigurna u to. Nisam bila sigurna jesam li uopće sama.
U jednom sam trenutku čula vrisak. Zastala sam i gledala oko sebe. Bio je to dječji vrisak. Pomirisala sam zrak. Netko je ganjao djevojčicu. Pratila sam glas i trčala prema njemu. Trebala sam vidjeti što se događa, tko juri za curicom. Trčala sam što sam brže mogla. Morala sam stići na vrijeme jer sam osjetila miris vampira Samari grupe.
Vidjela sam malenu djevojčicu kako stoji u kutu, a oko nje je bilo tri vampira. Pogledala sam oko sebe. Morala sam ih spriječiti da joj naude. Podignula sam rukama nekoliko teških i velikih kamenje, te ih poslala na njih. Udarila sam ih i pali su na pod. Odjurila sam prema djevojčici. Podignula sam je sa poda. Drhtala je od straha. Uvjerila sam se da nije ugrižena. Vrisnula sam. Netko me uhvatio za nogu. Spustila sam pogled i ugledala jednog bijesnog vampira kako leži na podu, na njega je stajao kamen kojeg sam poslala na njih, i promatrao me crvenim očima. Režao je. Morala sam ga udariti nekoliko puta kako bi pustio moju nogu. Primjetila sam još jednog iz daljine. Potrčala sam sa djevojčicom u naručju. Nisam se mogla boriti s njom i trebala sam je staviti na sigurno kako joj se ništa ne bi dogodilo i kako ne bi morala gledati što se oko nje dešava. Okretala sam se prestravljeno. Bio nam je za petama, a ja nisam znala hoćemo li uspjeti pobijeći pošto su bili brzi. Bila sam usporena s njom u ruci jer sam razmišljala i o tome što će se dogoditi s njom ako je uhvate. Nisam smijela dopustiti. Pretvorili bi je u vampira, a to nikako ne bi željela za nju.
Trčanje, bježanje, strah... Sve mi je bilo tako poznato. Sve mi se vrtilo po glavi kao da sam se vratila u prošlosti, na ono što se dogodilo prije pet godina. Drhtala sam, ali trebala sam se skulirati. Nisam mogla prestrašiti malenu. Zastala sam. Nije bilo izlaza. Došla sam u slijepu ulicu, k vragu! Okrenula sam se. Vampir je bio udaljen samo nekoliko metara od nas. Spustila sam djevojčicu na pod i stala ispred nje. Što sam mogla učiniti?! Krajičkom oka sam gledala oko sebe, ali i pratila sam kako se protivnik približava. Ugledala sam kamen i mentalitetom ga podignula s poda, te bacila prema njemu, no izmaknuo se. K vragu... Kako je mogao znati da ga napadam?! Bio je to jedini kamen koji se nalazio u blizini, a sada doista više nisam znala što trebam učiniti. Insinktivno sam se spustila na pod i zagrlila curicu. Morala sam ju zaštititi. Prvo bi trebao napasti mene, a onda nju. Zatvorila sam oči i drhtala. Srce mi je ubrzano kucalo. Je li to bio kraj za mene? Hoću li uskoro biti mrtva? No... trebao je već napasti. Polako i u strahu sam otvorila oči. Ugledala sam krvavu ruku ispred sebe. Podignula sam pogled. Zach je stajao ispred nas i gledao u mrtvo vampirsko tijelo. Odahnula sam. Mislila sam da je ozlijeđen, ali to je bila samo krv onog drugog vampira. Pogledala sam u mrtvo tijelo ispred sebe. Imao je veliku rupu na prsima. Zach ga je probio svojom rukom.
„Dobro ste?“ –kleknuo je pred nama.
„Hvala.“ –klimnula sam glavom.
Nasmiješio mi se, podragao me po licu i pomogao mi da se dignem sa poda. Znao je koliko sam šokirana, koliko me bilo strah u onom trenutku.
Ispratili smo djevojčicu do kuće kako bismo bili sigurni da joj nitko više neće nauditi. Malena me zagrlila i poljubila u obraz, a ja sam joj se nasmiješila.
„Pazi na sebe, dobro?“ –uzvratila sam osmijehom.
„Dobro.“ –klimnula je glavom.
Bila je preslatka. Imala je predivan osmijeh koji me posjećao na mene kad sam bila malena. Podragala sam je po kosi i pozdravila, a ona je potrčala prema kućnom pragu i slatko nam je mahnula. Mahnuli smo i mi njoj, pa smo nastavili hodati dalje.
Šokirano sam gledala ispred sebe. Još sam drhtala, još me bilo strah... Drugačije bi se ponašala da me cijeli onaj događaj nije posjećao na moje strašno djetinjstvo, ali jednostavno nisam mogla kontrolirati više svoje osjećaje. Srce mi je ubrzano kucalo dok sam promatrala tlo po kojem sam hodala.
„Zašto Dylan nije bio s tobom?“ –upitao me Zach.
„Posvađali smo se.“ –odgovorila sam.
„Zbog čega?“
„Ne želim pričati o tome.“
„Dobro.“
„H-Hvala što si došao!“ –zastala sam, a i on je stao, pa sam pogledala u njega. „N-Ne želim ni pomisliti što bi se dogodilo da...“
„Došao sam.“ –prekinuo me. „Onda nemoj ni misliti više na to!“
„Hvala ti... Hvala...“ –uzdahnula sam.
„U redu je, Joelle.“ –prislonio je ruku na moje rame.
„Nije u redu.“ –odmahnula sam glavom. „Sve me podsjećalo na ono što se dogodilo prije pet godina! Bojala sam se da će me napasti, da će me ubiti...“
Stavila sam ruke na glavu i drhtala sam. Mrzila sam osjećati ono što sam osjećala u onom trenutku. Mrzila sam se prisjetiti kako mi je bilo, što sam osjećala, koliko me strah bilo. Suze su mi potekle niz lice, iako nisam htjela plakati. Šokirana sam bila svaki put kad bi razmišljala o tome. Nisam htjela, ali su mi se one scene motale po glavi.
Osjetila sam zagrljaj. Nalazila sam se u Zachovom zagrljaju. Spustila sam ruke. Osjećala sam se sigurno, pa sam ga snažno zagrlila. Trebala sam ga u onom trenutku, trebala više nego što sam zamišljala, što sam željela, što sam htjela. Njegov predivan miris je ulazio u moje nosnice, a otkucaji njegovog srca su me umirivali. Nisam znala niti ja zašto, ali obožavala sam osjećati njegov miris, njegove lagane otkucaje srca koji su bili dobro zabilježeni u mojoj glavi. Zach... Bio je nešto jako važno za mene, nešto bez čega moj život nebi bio isti, nešto bez čega ja trenutno ne bih bila živa, nešto što sam... voljela.
